Kao sto rece SPC...to su neonke, nemaju nikakve veze sa UV lampama. ___________________________________________________________ Forward, and demonspeed...
To sta je sve stetno po zdravlje, na kraju ce reci da i voda treba manje da se pije zbog tamo nekih sranja. Sve je to preuvelicano da bi se ekonomski ubio konkurent, zasto da stavis UV lampu kada mozes neku LED lampu, eto tom logikom se ide. Slobodno to odradi :).
LJEKOVITA MOĆ SVJETLOSTI ŠIROKOG SPEKTRA preneseno iz magazina NEXUS https://www.nexusmagazine.com Prijevod: Jana 09-2005 ULTRAVIOLETNA SVJETLOST: MITOVI I ČINJENICE Amerika pati od fobije neracionalnog straha od ultravioletne (UV) svjetlosti. Nova znanstvena moda nametnula nam je neke besmislene običaje, čije se posljedice manifestuju kao bolesti i poremećaji u ponašanju, kojima se bave i uz pomoć kojih se bogate liječnici, psihijatri, zubari, specijalisti s područja kriminalistike, kao i farmaceutske kompanije. U mnogim područjima nauke i medicine, istinu za istraživaće odreñuje ono što im donosi novac, kao i jedan stalni pritisak i nastojanje da se samo proširuju već prethodno utabani putevi. Taj, u biti, politički proces nastavlja se uprkos svim – u ovom slučaju vrlo snažnim – dokazima koji ukazuju na suprotno. Poznato je da su mnoga `znanstvena“ istraživanja obične prevare. Tako su plaćena istraživanja koja vode isključivo u jednom pravcu karakteristična za ovaj potencijalno opasan znanstveni trend. Gotovo svi “znanstvenici“ nastoje dokazati ono što bi im omogućilo nastavak karijere, dok im se pronalazak istine nalazi u drugom planu. Danas se u naseljenim centrima svakodnevno prati jačina UV zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) nam savjetuje da se svaki put kad izañemo van, čim ugledamo svoju sjenu, zaštitimo od UV zraka. I mnogi liječnici slično upozoravaju svoje pacijente. To je jedan užasan savjet. Da je čovjek mašina, liječnik bi mogao popraviti ili zamijeniti neki njen dio ne brinući se o ostatku mašinerije, ali čovjek to nije, on je više nalik jednoj mreži ili hologramu gdje svaki organ i svaki dio utječe na sve ostale dijelove. U stvari, naše stanice u svakom našem djeliću komuniciraju jedne sa drugima. Kao posljedica EPA-inog ljubaznog savjeta utemeljenog na bezvrijednoj znanosti, uporaba naočala za sunce postala je epidemijom, svi se skrivamo iza zatamnjenih automobilskih stakala, a čak i za kratko izlaganje suncu debelo premazujemo kožu raznim zaštitnim kremama. Ljudi koji ustrajavaju u takvoj praksi narušavaju svoje psihičko i fizičko zdravlje. Fobija od UV zraka izrasla je iz istraživanja u kojima su istraživaći jakim UV zračenjem osvjetljavali očnu pozadinu uspavanih životinja, što im je oštetilo očnu mrežnicu (retinu). Pretjerano izlaganje jedoj vrsti UV zraka (kraći val, baktericidni UVC) može oštetiti tkivo, ali EPA na osnovu toga donosi jedan besmislen zaključak da treba izbjegavati sve UV zrake. UVC nije u porastu u sunčevoj svjetlosti, a priče o stanjenju zaštitnog ozonskog sloja su pretjerane (vidi dalje). UVC se može naći u solarijima i u halogenim lampama. U stvari, za fizičko i mentalno zdravlje, civilizirano ponašanje, mišićnu snagu, energiju i učenje potrebne su minimalne količine UV zraka iz prirodne dnevne svjetlosti. Umjerena sunčeva svjetlost poboljšava imunitet i stimulira metabolizam smanjujući potrebu za jelom i pojačava našu inteligenciju. 2 PREUVELIČANA OPASNOST OD OZONSKIH RUPA Slijedeći odlomci i osvrti su iz knjige Richarda Hobday-a: `Ljekovito sunce: sunčeva svjetlost i zdravlje u 21. stoljeću“. “Nema porasta raka kože, očnih bolesti, poremećaja imunog sistema ili štete u okolišu koje bi se mogle pripisati porastu UV zračenja. Najveći južnoamerički grad koji je najbliži antarktičkoj ozonskoj rupi je Punta Arenas u južnom Čileu. Uprkos suprotnim izvješćima, tamo nije bilo zdravstvenih problema vezanih za ozon, a mjerenja UV zračenja pokazuju porast toliko malen da nema nikakva značajnog učinka. Članak objavljen 1988. godine od strane Europskog foruma za znanost i okoliš osporava jednoglasne tvrdnje o gubitku ozona i tvrdi da su predviñanja koja su donijeli znanstvena zajednica i mediji na pogrešnim temeljima. U tom slučaju, a rupa u ozonskom sloju je, na koncu, privremeno istanjivanje gornje atmosfere u rano proljeće, nema nikakva razloga za strah da bi ljudi mogli dobiti rak kože jer je UV zračenje postalo opasno. Svakako nema dokaza koji bi podržali općeprihvaćeno mišljenje da je porast malignih melanoma zadnjih godina na neki način povezan sa gubitkom ozona. Sada je trend je da se početak gubitka ozona pomjeri u prošlost tj. da se taj problem pojavio mnogo prije nego što je uočen. Članak objavljen u Britanskom časopisu za rak, pokazuje da je zastupljenost malignog melanoma u Norveškoj od 1957-1984. porasla za 350% za muškarce i 440% za žene. U tom periodu nije bilo promjena u ozonskom sloju nad Norveškom, niti značajnijih promjena u godišnjem izlaganju UV zrakama koje potiću od Sunca. Zastrašujuće priče, poput one o ovcama u Čileu koje su dobile mrenu zbog pojačanog UV zračenja, nemaju podršku u znanstvenoj literaturi. Za ovce o kojima je riječ naknadno se pokazalo da su imale neku zaraznu bolest, a sunčeva svjetlost nije s tim imala nikakve veze. Jasno je meñutim, da postoji mnoštvo komentara od strane onih loše informiranih na temu gubitka ozona, a takoñer i sunčanja. Gubitak ozona bi postao uzrokom stvarne zabrinutosti tek kad bi ljudi dobili rak kojeg inače ne bi dobili. Ali do tada mnogo se više može postići istraživanjem pravih uzroka raka kože i ohrabrivanjem za sigurno sunčanje nego stalnim bavljenjem stanjem gornjeg sloja atmosfere i bacanjem krivnje na Sunce. U nastanku karcinoma prehrana i način života igraju značajniju ulogu no što se trenutačno priznaje. Isto se može reći i za jednu drugu bolest za koju se tvrdi da je u porastu zbog gubitka ozona – staračku mrenu.“ Zapamtite da čak i slaba izloženost UVB zrakama značajno povećava rizik od mrene, ali samo uz konzumiranje zapadnjačke loše hrane bogate nezasićenim mastima i njihovim produktima. Oni koji konzumiraju zdraviju hranu, i obogaćuju je vitaminima C i E, neće dobiti mrenu ni kod dužih izlaganja suncu. FOTOBIOLOGIJA Dva sata jasnog dnevnog svjetla predveče može ponekad izliječiti simptome kao što su povećanje težine, depresija, potreba za slatkim, povlačenje u sebe i razdražljivost Počevši se, u srednjoj školi, baviti fotografijom iz hobija, pokojni John N. Ott osnovao je novu znanost – fotobiologiju. On je bio je aktivan i u stotoj. Posljednja knjiga Dr Ott-a, jedna od mnogih koje je izdao, je “Svjetlost, zračenje i vi: kako ostati zdrav“ (1990). Tamo je napisao: 3 “Ljudska su se bića adaptirala na cjelovit raspon sunčeva spektra, a umjetna iskrivljenja tog spektra – maliluminacija – stanje analogno malnutriciji (pothranjenosti, prim. prev.) – mogu imati biološki učinak.“ U intervjuu objavljenom 1991. g. rekao je: “Postoje neurokemijski kanali od retine (mrežnice) do epifize i hipofize, glavnih žlijezda cijelog endokrinog sustava koji kontrolira i oslobaña hormone kojima se regulira tjelesni mehanizam i rast, kao i rad svih organa vašeg tijela (uključujući i vaš mozak).“ Kritičari bi mogli upitati gdje su kontrolirani, znanstveni testovi koji bi poduprli izjave Dr Ott-a? Odgovor glasi: tko može zaraditi promovirajući sunčevo svjetlo? Razmislite o tome. 1. POSLJEDICE PO ZDRAVLJE KOD NEDOSTATKA UV ZRAKA Prvo ćemo razmotriti posljedice koje po zdravlje ima nedostatak UV zraka. *Unutarnje osvjetljenje i melanomi Za maligni melanom se često alarmantno, ali pogrešno okrivljuje izlaganje suncu. Maligni melanom (vrsta raka kože) je fatalan ako se ne izliječi na vrijeme. Studija američke mornarice pronašla je najviše melanoma kod ljudi koji cijelo vrijeme rade u zatvorenom prostoru. Najmanje je slučajeva zabilježeno kod onih koji rade povremeno i u zatvorenom i u otvorenom prostoru. Takoñer, većina melanoma se pojavljuje na dijelovima tijela koji se rijetko izlažu sunčevoj svijetlosti. Zaključak: preveliko ili premalo izlaganje UV svijetlu je štetno, dok je umjereno izlaganje zdravo. *Zaštitne kreme i melanomi Zaštitne kreme blokiraju samo UVA i UVB zrake, koje nam u malim količinama trebaju, a ne i potencijalno opasne, baktericidne UVC zrake. Niti jedna komercijalna zaštitna krema nije dokazano sigurna. Njihove kemikalije prodiru kroz kožu u krv povećavajući količinu toksina koje tijelo treba neutralizirati. Komercijalne zaštitne kreme povećavaju rizik od melanoma izazivajući mutacije kad stanični kromozomi reagiraju sa kemikalijama i svjetlom. Sve zaštitne kreme skraćuju potrebno vrijeme za stvaranje D3 vitamina uz pomoć UVB zraka povećavajući tako rizik od osteoporoze. Štoviše, doktorica znanosti Lita Lee zaključuje: “Postoji sve više dokaza koji ukazuju da mnoge zaštitne kreme sadrže karcinogene i da je porast raka kože paralelan porastu upotrebe zaštitnih krema. Jedina krema koju mogu preporučiti je kokosovo ulje, iako, vjerujte mi, ne možete premazati kožu tim uljem i ostati se peći na suncu cijeli dan. Dodavanjem malo joda u kokosovo ulje u prvom tjednu ljeta dobije se dodatna zaštita, svejedno, nemojte koristiti jod dulje od tjedna jer bi kontinuirana upotreba inhibirala vašu štitnu žlijezdu. Po mom mišljenju, jedina druga sigurna (nekancerogena) zaštitna krema bila bi ona koja sadrži titanijev dioksid.“ *Fluorescentno osvjetljenje i melanomi Studija objavljena u prestižnom medicinskom časopisu “Lancet“ i jedna ruska studija, pronašle su da će fluorescentno svjetlo prije da izazove melanom nego sunčeva svjetlost, proporcionalno vremenu izloženosti. U studiji „Lanceta“, prema uzorku od gotovo 900 žena, one koje rade u zatvorenom prostoru pod fluorescentnim svjetlom imaju 2,1 puta veći rizik od melanoma. Meñu ženama izloženima 20 godina ili više, relativan rizik je bio 2,6 puta. Relativan rizik je bio niži kod onih žena koje su za života bile najviše izložene suncu (igranje vani u djetinjstvu, sunčanje u odrasloj dobi). U manjoj grupi muškaraca, relativan rizik kod fluorescentnog svjetla sa 10 ili više godina izloženosti bio je 4,4, a za one koji su se zadnji put sunčali još kao djeca, taj rizik je iznosio 7,3 puta. 4 Tako vidimo da dulje izlaganje sunčevom spektru, uključujući i tragove UV zraka, djelomice imunizira i muškarce i žene od kasnijeg razvitka melanoma. Ta su se izlaganja zbivala u periodu od 1960. do 1970., prije navodnog smanjenja zaštitnog ozonskog sloja nad nama. Ali, ranije smo već vidjeli da nema povećanja prodora UV zraka kroz atmosferu. Sve to potpuno ruši tvrdnje da izlaganje suncu izaziva maligne melanome. Prošlo je 19 godina od objave pažljivo ispitanog članka u Lancetu, a nitko nije osporio njegove nalaze, ali ih mnogi zanemaruju. Mnogo bi se više novca zaradilo da članak i informacije u njemu naprosto nestanu. Zašto fluorescentna svjetlost uzrokuje melanom? “Emisija te svjetlosti proteže se do potencijalno kancerogenog raspona.“ Dr Ott je utvrdio da katode locirane na krajevima svijetlećih cijevi emitiraju X zrake i ostalo elektromagnetsko zagañenje. Biljke koje žive ispod sredine dugih fluorescentnih cijevi rastu normalno, ali ako ih se premjesti prema krajevima cijevi, njihov će rast biti abnormalan i zakržljao. Laboratorijske životinje, smještene u kavezu blizu kraja takvih cijevi postajale bi agresivne i imale bi sklonost ka kanibalizmu. Dr Ott je takoñer pronašao da svjetlost fluorescentnih cijevi, kao i ona s TV ekrana i kompjuterskih terminala izaziva grupiranje eritrocita nakon dužeg izlaganja. To smanjuje pažnju, izaziva osjećaj umora i povećava rizik od srčanog i moždanog udara. Ali, kad se krajevi svjetlosnih cijevi zaštite olovom, i kad se dodaju tragovi UV tom svjetlu, i biljke i životinje pod njima rastu i funkcioniraju normalno. Zato je omotavanje krajeva fluorescentnih cijevi olovnim trakama jednako važno kao i svjetlost širokog spektra. Melanom takoñer može nastati kao rezultat pretjeranog izlaganja u solarijima (UV lampe). Njihove zrake, kao i one kod jakog halogenog svjetla, uključuju neke od opasnih UVC zraka. Ako se korisnici UV lampi još i loše hrane, njihov rizik od melanoma se povećava. Halogenke predstavljaju i veliku opasnost za izazivanje požara ukoliko se prevrnu ili zapaljiv materijal dotakne ekstremno vruću žarulju. *Kloriranje i melanomi Pijenje klorirane vode kao i kupanje u njoj, takoñer može izazvati maligni melanom. Sredstvo koje se koristi za kloriranje bazena za plivanje, natrijev hipoklorid, je mutageno (prema Ames testu i ostalim testovima za mutagenost). Crvenokosi i plavokosi ljudi su neproporcionalno skloni melanomu, njihova koža sadrži relativno više feomelanina (pheomelanin) u usporedbi sa tamnoputim ljudima. Franz H. Rampen i suradnici u Nizozemskoj tvrde da su zagañenje rijeka i oceana u svijetu kao i kloriranje bazena doveli do porasta melanoma. Drugi veliki čimbenik u porastu objavljenih slučajeva melanoma jest i neprestano liječničko smanjivanje standarada o tome što sve sačinjava melanom. *Sintetički hormoni i melanomi Što je s oralnim kontraceptivima i hormonskom nadomjesnom terapijom (HNT)? Melanomi su naglo porasli meñu ženama u Americi, Australiji i Europi, u državama gdje se pilula najviše koristi. U studiji iz Walnut Creek-a (Kalifornija), sve žene sa razvijenim melanomom prije svoje četrdesete godine koristile su kontraceptivne pilule. Do 1981.g. globalni porast rizika od melanoma za korisnice pilule je bio statistički značajniji za tri puta. Pilula takoñer pogoduje razvitku srčanog udara, djelomično smanjujući tjelesne rezerve vitamina B6. 5 Nadalje, kao i stanice raka dojke, i ovi tumori imaju receptore za estrogen, pa su žene na HNT sklonije razvitku melanoma od onih koje ne koriste tu terapiju. Nedavna studija sa 52 705 žena na HNT pronašla je da se rizik od raka dojke povećava za 2,3% za svaku od 11 godina koliko je prosjek uzimanja HNT. Dobra je vijest da se efekt smanjuje sa prestankom terapije i nestaje nakon pet godina. Autori komentiraju: „Ovi bi se nalazi trebali uzeti u razmatranje kad se razmišlja o koristi i rizicima vezanim za upotrebu HNT“. Neki osporavaju pretpostavku da HNT donosi korist. 2. POSLJEDICE PO ZDRAVLJE KOD NEDOSTATKA UV ZRAKA Odreñeni učinci nedostatka UV zraka su jednako značajni i usko vezani sa zdravljem. * Svjetlost širokog spektra (FS light) & zdravlje djece Godine 1973, u pet učionica u Sarasoti, Florida, instalirano je (sa zaštitom od radijacije) svijetlo širokog spektra. Što se dogodilo? Nekoliko se veoma hiperaktivne djece, sa poteškoćama u učenju, potpuno smirilo i naučilo čitati. Smanjeni su izostanci. Djeca u četiri standardno osvjetljene učionice nastavila su se i dalje loše ponašati (praćeno skrivenim kamerama), njihova sposobnost za učenje i izostanci ostali su isti. A nakon godinu dana, učenici iz „FS učionica“ imali su za jednu trećinu manje pokvarenih zubi od onih koji su učili pod standardnim svjetlom. Laboratorijski miševi koji su izloženi FS svjetlu u budnom stanju cijelo vrijeme, uopće nemaju pokvarenih zubi. Slični nalazi javljeni su iz Kalifornije, države Vašington i Alberte- Kanada. Usporedba učionica u Vermontu pokazuje da FS osvjetljenje jača imunitet. Zašto je toliko malo pokvarenih zubi nakon izlaganja FS svjetlu koje uključuje i tragove UV zraka? I zašto se imunitet poboljšava pod FS svjetlom? Prema Dr Ott-u: „Svaka hranjiva supstanca i lijek imaju specifičnu valnu dužinu apsorpcije. Ako te valne dužine nedostaju u umjetnim izvorima svjetla kojima je neka osoba izložena, tada se hranljiva ili neka druga korist iz tvari neće moći iskoristiti.“ UV djeluje kao nutrient i kao pomoćni čimbenik (tvar koju trebamo da bi se tjelesni procesi ostvarili) u korištenju drugih nutrienata. Tako FS svjetlo ispravlja nedostatak vitamina D3 kod djece (nije isto što i toksična forma vitamina D dodavanog u mlijeko) koji se danas smatra prohormonom. To omogućuje potpuniju apsorpciju kalcija i smanjuje rizik od osteoporoze i prijeloma kuka u kasnijoj dobi. Nedavna su istraživanja otkrila da gotovo polovica ljudi svih dobi u grupi onih koji uzimaju vitaminsko-mineralne dodatke u dnevno preporučenim dozama, ima premalo vitamina D. Kad ga u tijelu nema dovoljno da se iskoristi kalcij iz hrane, izvlači se kalcij iz kostiju. FS svjetlo takoñer jača imunitet i na druge načine – pomaže kao zaštita od multiple skleroze, srčanog udara i od konverzije od HIV pozitivnog do AIDS bolesti, izmeñu ostalog. Sve je to potpuno istraženo i obrazloženo u ostatku članka (vidi NEXUS website). Trebamo li se zaštiti od UV zraka kad god vidimo svoju sjenu, kako nas EPA zastrašujuće upozorava? Ne bismo li tek tada osigurali puno posla za zubare, ortopede, onkologe i farmaceutske kuće? * FS svjetlo u odnosu na karcinome Karcinomi ne vole FS svjetlo. Mišja vrsta osjetljiva na tumore živjela je više nego dvostruko duže pod FS svjetlom nego pod standardnim, a štakori izloženi FS svjetlu imali su značajno smanjenje razvitka tumora. Slabovidni američki Nacionalni institut za rak i Američko udruženje za rak ignoriraju ovakve nalaze, koji su potvrñeni u šest glavnih medicinskih centara. Pacijenti sa zadnjim stadijem karcinoma, koje je Dr Ott osobno poznavao, oporavljali bi se sjedeći u stolicama za ljuljanje na suncu. Dr Jane Wright, koja je upravljala istraživanjima raka u Bellevue Memorial Medical Centru u New Yorku 1959. g. bila je fascinirana idejama Dr Ott-a, pa je savjetovala pacijentima sa uznapredovalim tumorima da izbjegavaju umjetno svjetlo i da ostaju vani tog ljeta koliko najviše mogu, takoñer, da ne nose sunčane naočale niti propisane leće koje blokiraju UV zrake. Do jeseni te godine, u 14 6 od 15 slučajeva tumori nisu porasli, a nekim se pacijentima stanje popravilo. Onaj kojem se stanje pogoršalo, boravio je vani, ali je nosio propisane leće. Ott-a su kritizirali da ne čini nikakve znanstveno kontrolirane studije na ljudima – novčana sredstva za nastavak te studije su povučena – a takva su mu se iskustva stalno ponavljala. Jedna se žena sa karcinomom odvažila uputiti s norveškim ribarima, jela je mnogo njihova ulova i oporavila se od bolesti. njezini prijatelji jeli su ribu, ali ostajali u zatvorenom – karcinomi su ih stajali života. Da se „štitila“ od UV zraka kad god je vidjela svoju sjenu, kako EPA savjetuje, da li bi njezin karcinom nestao? A kad bi ljubitelji sunca u Arizoni pobacali svoje kreme i sunčane naočale i ograničili svoje izlaganje suncu na pola sata dnevno, ne bi li i njihovi karcinomi naveliko nestali? Osnovna škola u okrugu Chicago odjednom je izvijestila o pet puta većoj pojavi slučajeva leukemije od nacionalnog prosjeka. Sva bolesna djeca izuzev jednog bila su u učionicama gdje su učitelji držali zatamnjene prozore, a bila su i cijeli dan izložena fluorescentnom svjetlu za kojeg smo već rekli da pogoduje karcinomima. Tek kad je ona količina UV zraka koja može proći kroz prozorska stakla, prodrla u učionicu, leukemična grupa je nestala. (Raymond Peat, doktor filozofije, misli da se FS sunčevo svjetlo najbolje prima kroz staklo). *FS svjetlo u odnosu na artritis i sljepilo Rano u svojoj istraživačkoj karijeri, Dr Ott je pao i razbio svoje naočale, uskoro nestaje njegov artritis. 1996. g. Marion Patricia Connoly, izvršna direktorica Price-Pottenger nutricionističke fundacije (PPNF), imala je slično iskustvo. FS naočale, tj. leće koje provode svo UV svjetlo je teško pronaći. Ja vani skidam naočale kad god to mogu. Kad je izložen FS svjetlu, otac štakor je pokoran i čak koristan nakon što su mu okoćeni mladi, ali kad se isti par štakora premjesti pod standardno svjetlo prije roñenja novog okota, mužjak se mora ukloniti da se spriječi agresivnost i kanibalizam. Opet premješten na prirodno svjetlo za slijedeći okot, on iznova postaje blag. Iako se od ljudskih očeva ne očekuje da će pojesti vlastitu djecu, želimo li stvarno porast kućne agresivnosti? Izmjenjivanje FS svjetla i potpune tame izliječilo je djecu koja su od roñenja slijepa kao posljedica ozljede mozga. Postupak je zastupao W.H. Bates oko 1904. godine i odobrio Aldous Huxley 1930. godine. Učinkovitost je bila potvrñena u nedavnom godišnjem izvješću Britanskog instituta za djecu s ozljedama mozga. Kako se to može objasniti? FS svjetlo, prodirući kroz oči u vrijeme dok smo budni, potiče noćnu sekreciju melantonina iz epifize. Ovaj podržavatelj spavanja, antioksidant, uništava kancerogene hidroksilne radikale – takoñer usporava i starenje. Melantonin može in vitro zaustaviti rast stanica ljudskog karcinoma dojke, a prolazi sve barijere da bi ušao u svaku stanicu. Tako je dovoljno sna – najbolje u potpunom mraku – postalo terapija protiv starenja, antioksidantna te terapija protiv karcinoma i srčanog udara! Osim za kratkotrajne hitnoće, ljudi mlañi od 50 godina ne bi trebali koristiti nadomjestke melantonina, uopće ne ili vrlo pažljivo. Za ljude preko 40-45 godina, 1-3 mg prije spavanja sigurno izaziva i brzo uspavljivanje i dobar noćni odmor, uz sve ostale dobrobiti. U laboratorijima viruse bi oslabljivali izlaganjem FS svjetlu koje je sadržavalo i tragove UV zraka. Zarazni organizmi kao što je E. coli K12 AB2480 koja izaziva trovanja hranom, takoñer ne podnose UV. Morris centar u Vinipegu, Kanada, organizira „čudesna“ izliječenja zračeći FS svjetlo na rane. 7 *FS svjetlo u odnosu na sezonske afektivne poremećaje Moć koju FS svjetlo ima obzirom na sezonske depresije – opet, prolaskom kroz oči – bila je opširno izložena. FS svjetlo pomaže, ali ne toliko, i kod nesezonske depresije. Tako svjetlost daje energiju i regulira kemiju cijelog našeg tijela. Da li zaštita milijuna ljudi, kako zagovara EPA, samo pogoršava rastuću epidemiju depresije? Treba razmisliti i o dostatnosti vitamina D u prehrani. Sezonski poremećaj afekta se uspješno liječio vitaminom D. U nedavnim studijama koje su pratile 30 dana tretmana, usporeñujući nadomjestak vitamina D sa dvosatnim korištenjem svjetlosnih kabina, depresije se potpuno riješila D grupa, ali ne i grupa u svjetlosnim kabinama. Stanice u retini vašeg oka neće se dijeliti niti regenerirati bez prisutnosti male količine UV svjetla. Zato FS svjetlost smanjuje rizik od retinalne degeneracije, glavnog uzroka sljepila kod starijih osoba. Retinalno krvarenje, najteža faza tog stanja, može takoñer biti rezultat dugotrajnog uzimanja aspirina. (Jedan poznati oftamolog smatra takav rezultat slabo mogućim, ali iscrpljujuće istaživanje kompjutorske literature koje je proveo Kirk Hamilton, izdavač Novosti kliničkih bisera, nije opovrglo takve nalaze). Kora bijele vrbe donosi istu korist kao i aspirin, ali bez iritacije želuca i sljepila, a isto tako i konzumiranje soka od crvenog grejpfruta 2-3 čaše dnevno. Za razliku od aspirina, flavonoidi u crvenom soku od grejpa ostaju učinkoviti i kad poraste razina adrenalina. Dvije kapsule pripravka kore bijele vrbe od 400 mg jednake su kao i mali aspirin (100 mg). Prehrana sa dosta tamnozelenog povrća kao što je špinat, kelj ili prokula takoñer pomažu izbjegavanju ovog stanja. Mnogi dermatolozi savjetuju starijim pacijentima da se klone sunca kako bi izbjegli rak kože. Pomislimo na tisuće starijih pacijenata koji trunu po domovima za starce. Ovaj bi savjet nenamjerno mogao pomoći tim pacijentima da se osjete bolesnijima i starijima od svoje dobi. Zadržavanje u zatvorenom prostoru će izazvati mnogo gore probleme no što je rak kože. Kosti u starijih ljudi će se mrviti i pucati (osteoporoza), ti će stariji pacijenti zamrziti život (depresija). Članci u časopisu „Rak, istraživanje raka i preventivna medicina“ sugeriraju da izbjegavanje sunčeva svjetla može izazvati razvitak drugih karcinoma osim onih na koži. · FS svjetlo u odnosu na neurološke bolesti Istraživanje koje je proveo Reuven Sandyk, liječnik, koji ima praksu u Konektikatu, pokazuje da dugotrajno izbjegavanje sunčeva svjetla povećava rizik od multiple skleroze (MS) i Parkinsonove bolesti preko smanjenog lučenja melantonina iz epifize. To bi moglo objasniti odnos broja slučajeva po pravcu sjever-jug: što se više udaljavate od ekvatora, to je sve češća pojava MS. Svi pacijenti sa MS imali su iznimno niske nivoe melantonina, a njihove su epifize bile kalcificirane i otvrdnule. Redukcija u sekreciji melantonina, iznašao je on, mogla bi biti povezana i s manjkom cinka kod ADHD (hiperaktivnost s deficitom pažnje). Obzirom da melantonin stimulira sintezu serotonina, a manjak serotonina je povezan s agresivnim ponašanjem, moguće je da preovlañujući poremećaj ponašanja i agresivno ponašanje kod pacijanata s hiperaktivnim poremećajem, bude vezan za manjak melantonina i serotonina udruženog s nedostatkom cinka. Dr Sandyk primjenjuje ekstremno slabo polje naizmjenične struje na mozak što stimulira sekreciju melantonina donoseći izvanredna subjektivna i objektivna poboljšanja kod bolesnika sa MS i Parkinsonovom bolešću već za jednu do dvije minute. Magnetsko polje koje koristi je na 2-7 Hz (vibracija u sekundi) što je fiziološka frekvencija, to jest, blizu brzine kojom se koriste neurotransmiteri u mozgu. Melantonin uništava kancerogene hidroksilne radikale tako što neutralizira njihove preteče, a to bi trebalo pomoći kod Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Melantonin ometa područja estrogenskih receptora na stanicama i obilna količina estrogena iz pilule ili HNT podstiće stanice dojke na proliferaciju (postaju kancerogene), a melantonin blokira taj dogañaj. On takoñer usporava starenje. 8 Opadanje nivoa melantonina u našim tijelima zbog izbjegavanja dnevnog izlaganja svjetlu je moguće objašnjenje za neprestan porast karcinoma u dvadesetom stoljeću. Pacijenti Dr Sandyk-a koji boluju od Alzheimerove bolesti, migrene i bolnih sindroma takoñer su imali koristi od izlaganja takvom magnetskom polju – što ukazuje da bi se etiologija i tih tužnih bolesti mogla povezati s nedostatkom sunčeva svjetla. · FS svjetlo u odnosu na koronarnu srčanu bolest i infekcije Potpuno izbjegavanje sunca takoñer može puno više povećati rizik od srčanog udara i na drugi način. David Grimes, liječnik iz Blackburn-a, UK, bilježi da su srčani udari najčešći u dijelovima svijeta kao što je sjeverozapad Velike Britanije – koji ima najmanje sunca. A azijska populacija na britanskim otocima ima posebno visok rizik od smrti od srčanog udara koji se ne može objasniti načinom prehrane. Budući da dolaze iz zemalja u kojima je sunce toliko jako da je izlaganje minimalizirano, oni imaju kulturološku tendenciju izbjegavanja sunca. Dr Grimes je pratio uzrok mnogih slučajeva koronarnih srčanih bolesti do mikroba chlamydia pneumoniae i slabog imuniteta zbog preniskog nivoa vitamina D meñu onima koji izbjegavaju sunce. Sunčeva svjetlost može odrediti hoće li se skvalen (squalene), preteča i vitamina D i kolesterola, preobraziti u vitamin D (uz prisutnost dovoljno sunca) ili u obilni kolesterol (kod nedovoljno sunca). Nedostatak vitamina B6 pogoduje infekciji, na primjer, od H. Pylori i Chlamydie, kao jedan od mehanizama koji povećavaju rizik od srčanog udara. Dr Grimes povezuje respiratorne infekcije i kronični bronhitis nazvan „engleskom bolešću“, sa slabim imunitetom zbog nedostatka sunca, koji se pogoršava s pušenjem. (U južnoj Europi je stopa pušenja mnogo viša, ali povratne infekcije dišnog puta su rijetke). U Glazgowu, Škotska, je najveća stopa osteomalacije i rahitisa, za koje kaže da su definitivno rezultat pomanjkanja sunca. Dr F.A. Spencer je uočio više slučajeva srčanih udara zimi, to je povezao s niskom razinom vitamina D i depresijom u zimskim mjesecima. Takoñer je i Kronova bolest (Crohn`s disease) – regionalni enteritis – mnogo uobičajenija u oblačnoj sjeverozapadnoj Engleskoj nego u sunčanoj južnoj Europi – ako prihvatimo ideju da je Kronova bolest bakterijska, što sadašnja istraživanja potvrñuju, najvjerojatnije vezana uz Mycobacterium paratuberculosis. Još jednom, sunce na području Mediterana može biti zaštita povećavajući imunitet. Ima i drugih rizika. U Alabami je jedan istraživač otkrio da nedovoljno izlaganje suncu može povećati rizik od povišenog krvnog tlaka kod crnaca i ostalih tamnoputih ljudi. Oni s većom količinom pigmenta u koži trebaju šest puta veću količinu UVB svjetla da proizvedu istu količinu vitamina D3 nañenu kod svjetloputih ljudi. A Dr Ester John iz Centra za rak u sjevernoj Kaliforniji objavila je da dnevno izlaganje suncu, bez zaštitnih krema, smanjuje rizik od raka dojke. O autoru: Joseph G Hattersley je 1953. g. imao sve potrebno za naslov doktora filozofije u ekonomiji, osim disertacije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Godine 1976., u dobi od 54, naizgled prehrambeno čudo lansiralo je njegovu karijeru kao pisca širokog ranga iz područja zdravlja. Joe želi uklopiti različita viñenja na neki problem raznih (konkurentskih) istraživačkih timova. Nekoliko njegovih prijedloga je bilo potvrñeno 3 do 5 godina kasnije u glavnim medicinskim i znanstvenim časopisima. Poseban mu je interes u prevenciji srčanih bolesti i smrti u krevetu. Njegov članak „Produkti od sojina zrna: recept za propast“ objavljen je u NEXUS-u 4/03, u izdanju za april/maj 1997.g.
postoje LED lampe, ja ih imam 4 trenutno, coolermaster-ove, plave...
a postoje i UV lampe koje slabiju svetlost emituju od LED lampi ali ako stavis njih, treba da imas u kucistu komponente ili kablove premazane uv rektivnim bojama kako bi svetlele kada se obasjaju svetloscu iz UV lampi!!
ASUS P5KPL/1600, INTEL E 5200 OC 3200 GHZ, ATI 4770, 2X2 GB KINGSTON T1 SERIES, WD 640GB CAVIAR BLACK 32MB CACHE
@Toshbre:Da su te neonke stvarno UV sprzile bi ti komponente dok trepnes.Ja imam par komada kuci(za party-e),a mogu ti reci i da znam par debila koji su stavljali te neonke u kuciste(rezultat nemoram da navodim). Drugim recima:ti nemozes tako lako doci do tih neonki,a vecina prodavnica IT opreme ih nikada nisu imale(nema svrhe).
Lala 4ever!
`Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran`
SVE O OCIMA UVOD Dopuštajući mi užitak i povlasticu pisanja uvodne riječi za knjigu o prirodnim načinima liječenja tegoba vida, gospodin Benjamin mi je također pružio priliku da istaknem koliko je raširena potreba za sistemom koji zagovara. Dugo sam bio svjestan nedostataka Batesovog sistema, ma koliko on bio pohvalan i koristan. Mnogi moji pacijenti priznali su da nisu uspjeli poboljšati svoje stanje korištenjem tog sistema, sve dok, pod mojim nadzorom, nisu pročistili tkiva svojih tijela, toliko da bi konačno bili u stanju osigurati najbolje rezultate. Mogu potvrditi izjavu gospodina Benjamina da su mnogi slučajevi očnih tegoba riješeni liječenjem samim postom. Poslije dugog posta, mnogi od onih ljudi koji su nosili naočare mogli su ih sasvim ostaviti ili ih zamijeniti slabijima. Cijeli sistem liječenja tako je prikazan u ovoj knjizi gospodina Benjamina, da će osposobiti mnoge ljude da savladaju najteže i najupornije slučajeve očnih tegoba, pod uvjetom da su strpljivo i istrajno predani postizanju cilja. Da je knjiga poput ove potrebna, posvjedočilo je široko zanimanje za niz članaka Benjamina u časopisu Zdravlje za sve, i siguran sam da će ova, njegova prva knjiga, postići zapažen uspjeh. U svakom slučaju, autor je siguran da će njegova knjiga donijeti mnogo dobra. Champneys, STANLEY LIEF Tring, Engleska PREDGOVOR Ništa nije uvjerljivije od osobnog iskustva, pa mislim da bi bilo zanimljivo za čitaoce da kao predgovor dam svoju kratku biografiju. Ona, kratko i bez hvalisanja pokazuje kako sam skoro ušao u tamnu dolinu sljepila i kako sam se izbavio načinima opisanim u slijedećim poglavljima. Moj uspjeh u nadvladavanju strašne nesposobnosti s kojom sam bio suočen, trebao bi svim onim koji pate od manjkavog vida uliti nadu u uspjeh pomoću vježbanja vida. Ne mogu reći da li sam rođen kratkovidan ili ne, ali svakako, prvog dana kad pođoh u školu, kad mi je bilo četiri godine, ustanovljeno je da je moj vid manjkav, i majci su savjetovali da me odvede na pregled očiju. Naočale u petoj godini Majka me je odvela u Vestminstersku očnu kliniku, gdje je pri pregledu otkriveno da imam veliku miopiju. morao sam nositi naočale od —10 dioptrija, u petoj godini. Nastavio sam posjećivati kliniku s vremena na vrijeme da vidim kako moje oči „napreduju`, i svake dvije ili tri godine morao sam mijenjati naočale za jači par, sve dok u četrnaestoj godini ne počeh nositi naočale od —14 dioptrija. Cijelo vrijeme sam redovno išao u školu, uspijevajući uz upotrebu naočala obavljati školski rad, i konačno sam završio školu i zaposlio se u državnoj službi. Kriza Kriza je nastupila oko sedamnaeste godine. puno sam učio (jednog dana sam htio postati netko), i iznenada mi se razvila hemoragija u lijevom oku. U isto vrijeme moje opće stanje se pogoršalo, i moje vratne žlijezde se znatno povećaše, pa su odstranjene, zajedno s krajnicima. U bolnici je ustanovljeno da mi je oslabio vid, i da bih odmorio oči dozvoljeno mi je bolovanje od šest mjeseci. Naočale koje sam dobio bile su od —18 dioptrija, —4 dioptrije jače od prethodnih. U opasnosti da izgubim vid Nastavio sam s naočalama —18 kroz čitavo razdoblje rata u različitim vladinim predstavništvima, no 1918. mi je savjetovano da sasvim napustim činovnički posao, jer je postojala opasnost da sasvim izgubim vid. Ovaj savjet, usput rečeno, dao mi je specijalist iz Harley Streeta. Poslušao sam i potražio neki prikladan posao, ali uspio sam naći samo jedan koji je davao nade — zanimanje trgovačkog putnika... Najjače moguće naočale Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, na sreću, uskoro sam naišao na poslodavca koji me je razumio i suosjećao sa mnom, tako da mi je dozvolio da nastavim svoja proučavanja filozofije, psihologije i političkih nauka (koje su me najviše zanimale). Cijelo vrijeme redovno sam odlazio specijalisti, postepeno mi je postalo jasno da je moj vid sve lošiji i lošiji, uprkos radu na zraku — sve dok mi nije u mojoj 26. godini specijalist dao najjače moguće naočale: desno oko: —20 sph. —3 cyl. 170 lijevo oko: -20,5 sph. -3 cyl. 170 „Ništa se više nije moglo učiniti za mene` Rekao mi je da nije u stanju više ništa učiniti za mene, da moram prestati potpuno s čitanjem — mojom najvećom radosti, i da moram biti vrlo pažljiv da se mrežnice oba oka ne bi odvojile uslijed naprezanja. Veseo razgovor, zar ne? Međutim, ja sam nastavio po starom, putujući širom zemlje, boraveći u najskupljim hotelima, i bijah uspješan u svom zanimanju (zahvaljujući poslodavčevoj ljubaznosti prema meni), no pomisao da ću ostatak života provesti bez knjiga i uz uvijek prisutnu opasnost od potpunog sljepila, nije davala mnogo nade. Snažne naočale beskorisne Nastavio sam godišnje posjete Harley Street-u, i uvijek su me „tješili` izvještajem specijaliste o mom stanju, sve do 28. godine kad sam osjetio da moje oči ne mogu više dugo izdržati. Vid mi je brzo propadao — bilo mi je teško išta čitati ili pisati, uprkos vrlo jakim naočalama koje sam nosio. U glavi bi mi se javljali bolovi pri najmanjem pokušaju da gledam nešto na blizinu, i konačno sam shvatio da drastično treba učiniti nešto — ali što? Specijalist mi nije mogao pomoći, tako mi je rekao! Čudo se događa U ožujku, 1926, odlučio sam napustiti posao — koji mi je donosio lijep prihod — i otići živjeti na selo, i upravo u to vrijeme dogodilo se čudo. Od prijatelja sam dobio da pročitam knjigu, ili bolje da mi se pročita (nisam bio u stanju sam čitati). Naslov je bio: „Savršen vid bez naočala`, autora W. H. Batesa, iz New Yorka. Prijateljev brat je vježbao po Batesovom načinu i znatno mu se poboljšao vid, tako su mi rekli. Ponio sam knjigu kući, brat mi ju je čitao, i odmah sam shvatio da je Batesovo gledanje na uzrok manjkavog vida i njegovo liječenje pravo. znao sam to instiktivno. Oftalmolozi griješe — dr. Bates je u pravu Uvidio sam da specijalist iz Harley Streeta, i vojska oftalmologa i okulista, koji daju ljudima naočale, griješe i da je dr. Bates u pravu. Naočale ne će nikad „izliječiti` manjkav vid — one čine oči još lošijim — i sve dok ih netko nosi ne postoji mogućnost povratka normalnog vida. Trebalo bi odmah odstraniti naočale i dati očima priliku da gledaju opušteno, u čemu ih nošenje naočala spriječava. Posjetio sam čovjeka u londonskom West Endu koji je radio po Batesobom načinu. Da bih pronašao najbolji način primjene Batesovih načela, napustio sam posao, odbacio naočale — poslije 23 godine — i počeo sam ponovno učiti svoje oči da gledaju. Poboljšanje za nekoliko dana Zamislite kako sam se osjećao kad sam ih prvi put skinuo! Jedva sam išta vidio, no za nekoliko dana nastupilo je poboljšanje, i za kratko vrijeme mogao sam šetati bez teškoća. Naravno, još nisam mogao čitati, trebalo mi je godinu dana da stignem do tog stupnja), i jedino kroz vezu s jednim drugim sljedbenikom Batesovog načina, koji je živio u Walesu, nastalo je poboljšanje. Prirodno liječenje pomaže Poslije susreta s ovim mladim čovjekom odlučio sam otići i ostati kod njega nekoliko tjedana u Cardiffu i liječiti se prema njegovim uputama. On me je odmah podvrgao razboritom načinu ishrane Prirodnog liječenja — voću, salatama itd... Kroz nekoliko dana oči su mi se počele popravljati i za tjedan dana mogao sam čitati po nekoliko riječi. Pri kraju trećeg tjedna bijah u stanju čitati — vrlo polagano i bolno — svoju prvu knjigu bez naočala. Prošle su dvije i pol godine od kada sam skinuo naočale, i sposoban sam čitati i pisati. Vid na daljinu mi nije tako dobar, ili vidim dovoljno dobro da mogu prošetati čitavom okolinom lagano i ugodno. Moje zdravlje i opći izgled su bolji no što su ikad ranije bili, i zadovoljstvo mi je da sam uz pomoć i savjete što mi ih je dao prijatelj, Batesov sljedbenik iz Cardiffa, odlučio posvetiti naturopatiji. Naporno sam učio da bih se upoznao s teorijom i praksom Prirodnog liječenja, i završio sam privatni tečaj kod jednog od najpoznatijih londonskih naturopata. Od tog vremena liječim oči prirodnim načinom ... London,1929. Harry Benjamin 1 UVODNO Manjkav vid danas je rašireniji no u bilo kom razdoblju svjetske povijesti. Spominje se mnogo uzroka, od kojih se glavnim smatra povećano korištenje umjetnog svjetla, uglavnom električnog i popularnost kina, tv, kompjutera. Težnja da ljudi sve više vremena provode u uvjetima nužnog korištenja umjetnog svjetla, i svakodnevno sve veća popularnost televizije, uzrok je očekivanju da će se manjkav vid širiti brže u godinama koje dolaze. Činjenica da se za ovakvo stanje stvari okrivljuju uvjeti pod kojima danas živimo otkriva da nošenje naočala ne uspjeva zaustaviti ovu rastuću prijetnju ljudskom zdravlju, i da je takvo liječenje samo privremeno. zapravo, niko ne očekuje da liječi manjkav vid pomoću naočala. Najviše, što se njima namjerava postići je da se onaj koji pati od manjkavog vida oslobodi što je moguće više neugodnosti. Mnogi ljudi će se složiti da su ova vidna pomagala ružna sama po sebi. postoji uvijek opasnost njihovog lomljenja i nanošenja povreda onom tko ih nosi. naočale spriječavaju mnoge ljude da se bave sportskim aktivnostima i društvenom razonodom uopće. ipak, uprkos sveg ovog, na naočale se gleda kao na blagodat i sreću čovjeka, i, jedan od velikih pronalazaka civilizacije — na nivou vrijednosti telefona i radija. Lako je shvatiti zašto su naočale tako visoko cijenjene. bez njih milijuni ljudi ne bi uspjeli živjeti i raditi kao što to sa njima rade, a svakog dana sve ih je više koji se oslanjaju na njihovu pomoć. Uzrok ovakvoj praksi je uvjerenje javnosti da se manjkav vid ne da izliječiti, i da je jedini mogući lijek nošenje naočala. Ako se, međutim, onim milijunima koji pate od očnih tegoba pokaže (što nadam se ovom knjigom činim) da ih nošenje naočala može trajno spriječiti da se riješe svojih očnih mana, i da, zapravo, teže pogoršanju svoje nesposobnosti, onda će raširena vjera u djelotvornost i neophodnost ovih vidnih „štaka` početi blijediti i zamijenit će je saznanjem da je, ono što smo do ovog časa smatrali jednim od čuda nauke, prije smetnja nego pomoć boljem vidu. Vjera u vrijednost i neophodnost naočala u svim slučajevima manjkavog vida je čvrsto uvriježena u javnom mnijenju. Osnovana je na pretpostavci da je većina mana vida posljedica stalnih promjena u obliku oka, i da, je jedino što se može učiniti olakšanje uvjeta življenja propisivanjem odgovarajućih leća. Relativno nedavno, međutim, zahvaljujući istraživanjima dr. W. H. Batesa, koja su trajala tridesetak godina, nastala je nova škola učenja o uzrocima i liječenju manjkavog vida, i osnivači ovog pokreta su uvjerljivo dokazali da manjkav vid n i je u velikoj većini slučajeva posljedica stalnih promjena u obliku oka, već jedino funkcionalnih poremećaja koji se mogu odstraniti u mnogim slučajevima jednostavnim, prirodnim načinima liječenja koji zabranjuju nošenje naočala. Iz ovog se vidi da manjkav vid liječe suparničke škole — oni koji slijede stare načine razmišljanja i smatraju manjkav vid sam po sebi nelječivim, i oni koji shvaćaju da su mane vida posljedica brojnih uzroka, od kojih se većinu može odstraniti. Uvijek postoji nada da se pomogne onom koji pati od manjkavog vida da ga zaista popravi svoj i da mu se često vrati normalan vid, oslanjanjem na najprirodnije i najjednostavnije načine. Dr. Batesu (oftalmologu koji je radio kao očni liječnik na sistematskim pregledima njujorških đaka) pripada čast osnivača ovog načina liječenja očiju (poznatog kao „Batesov način`), koji je nebrojenim probama i pokusima pokazao da su mnoga opće prihvaćena gledanja na prirodu manjkavog vida pogrešna. On je dokazno svoju tvrdnju vraćajući normalan vid u tisućama slučajeva koje su najveći specijalisti za oko proglasili neizlječivim! Batesov način se sad primijenjuje u nekoliko zemalja s velikim uspjehom, no njegove kolege okulisti potpuno odbacuju njegov rad. Zapravo, bio je prognan iz New Yorka od Američkog liječničkog udruženja zbog svojih neortodoksnih teorija, i umro je kao medicinski izgnanik, nekoliko godina nakon što je sadašnja knjiga prvi put objavljena. Zbog toga postoje mali izgledi da ova epohalna otkrića dođu do javnosti uobičajenim kanalima. Zato je ostavljeno ljudima, poput mene, koji su izvukli veliku korist iz sistema, da mu pjevaju hvalospjeve, u nadi da će izazvati zanimanje drugih koji pate od manjkavog vida, i na taj način im pokazati da i oni sad imaju priliku ostaviti naočale zauvijek, i početi odmah vraćati svojim očima sposobnost normalnog vida, koje je njihovo pravo po rođenju. 2 KAKO OKO RADI Da bi se u potpunosti razumjela razlika između načina razmišljanja nove i stare škole, treba znati neke osnovne činjenice iz anatomije i fiziologije oka, jer je glavna točka razilaženja suparničkih škola, tumačenje pojave akomodacije (Akomodacija je prijelaz oka s bliskih na udaljene predmete ili obratno.) Zbog toga je bitna slijedeća kratka skica građe i rada oka. Oko ili očna jabučica je loptastog oblika i promjera oko 25,4 mm. Sastoji se od tri ovojnice: 1. bjeloočnica, ili vanjska ovojnica. 2. žilnica, ili srednja ovojnica. i 3. mrežnica, ili unutrašnja ovojnica. Bjeloočnica je bijela i prelijeva se kao opal, osim u središnjem dijelu, koji je proziran i zove se rožnica. Svjetlost kroz rožnicu dolazi u oko. Žilnica sadrži krvne žile kojima krv cirkulira kroz oko. Odmah iza rožnice žilnica postaje vidljiva, i zove se šarenica, sa zjenicom u središtu. Iza šarenice smještena je očna leca koja skuplja svjetlo koja prolazi kroz zjenicu i stvara sliku na mrežnici. Oko očne leće žilnica tvori nabore poznate kao c i l i j a r n i nastavci, koji sadrže u sebi c i l i j a r n i mišić. Cilijarni mišić je povezan s očnom lećom pomoću malog ligamenta, tako dla cilijarni mišić može upravljati skupljanjem i širenjem očne leće. Mrežnica ili unutrašnja ovojnica je zapravo produžetak vidnog živca (smještenog u stražnjem dijelu oka). krajnje je tanka i osjetljiva i na njoj se javljaju slike vanjskih predmeta unutar vidnog polja. (Ako se mrežnica razori, vid se ne može vratiti.) Slika 1:1) spojnica. 2) rožnica. 3) bjeloočnica. 4) kanal vidnog živca. 5) žilnica. 6) cilijarni nastavci. 7) šarenica. 8) zjenica. 9) mrežnica. 10) prednja granica mrežnice. 11) očna leća. 12) ligamenti. 13) cilijarni mišić. 14) očna komora. 15) staklasto tijelo. 16) žuta pjega. 17) slijepa pjega (Furneaux i Smart: Fiziologija čovjeka) Znajući ove činjenice lako je slijediti stvarni proces gledanja: Svjetlo prolazi kroz rožnicu, bočne zrake odstranjuje zjenica, tako da samo središnje zrake stvarno dolaze u oko. One prolaze kroz očnu leću, koja ih skuplja na mrežnici u obrnutu sliku. Slika se vidnim živcem prenosi do mozga i tako nastaje vidni osjet. Upoznajući se s nužnim potankostima građe i djelovanja oka, čitaoc može sada ocijeniti bitnu razliku između nove i stare škole u teoriji procesa načina akomodacije. Slika 2: Pogled na očne jabučice odozgora, s prikazom mišića i arterija. 1) vidni živac. 2) gornji ravni mišić. 3) donji ravni mišić. 4) vanjski ravni mišić. 5) unutrašnji ravni mišić. 6) gornji kosi mišić. 7) donji kosi mišić. 8) suzne žlijezde. 9) očni kapak u presjeku. 10) kapak iznutra. 11) očna arterija. 12) grana k suznoj žlijezdi. 13) grana k mrežnici. 14) grana k šarenici. 15) grana k gornjem kapku. 16) grana k vjeđi. 17) grana k nosnoj šupljini. Kad oko promatra udaljen predmet, razmak između leće i mrežnice je manji od normalnog, a veći je od normalnog kad promatra bliske predmete. U medicinskim udžbenicima se ova promjena razmaka između očne leće i mrežnice smatra posljedicom širenja i stezanja očne leće, koje izvodi cilijarni mišić. Po ovoj teoriji oko kao cjelina ne mijenja svoj oblik — jedino ga mijenja očna leća. Međutim, eksperimenti dr. Batesa su pokazali da se oblik oka mijenja za vrijeme akomodacije, kao posljedica djelovanja vanjskih mišića očne jabučice, koji pomiču oko u svim pravcima (gore, dolje, u stranu, itd.). Ustanovljeno je da ovi mišići pomiču stražnji dio oka k očnoj leći kada ono promatra udaljene predmete, pomoću stezanja određene grupe mišića o kojima je riječ. Time skraćuje njegovu dužinu, ili je povećava kad promatra bliske predmete, na način koji je sličan uoštravanju objektiva kamere. Kad se zna da je myopia (kratkovidnost) stanje u kojem je očna jabučica produžena, a hypermetropia (dalekovidnost), i presbyopia (starački vid), su stanja u kojima je očna jabučica skraćena duž uzdužne osi (linija očne leće — mrežnica), odjednom postaje jasno da su, s Batesovog gledišta ova stanja jedino posljedica nesavršene akomodacije, koja je izazvana neispravnim djelovanjem vanjskih mišića oka. U slučaju miopije oko je u položaju koji otežava opažanje udaljenih predmeta. Ukratko, Batesov zaključak je da su mnogi slučajevi manjkavog vida posljedica naprezanja vanjskih očnih mišića, što s vremenom dovodi do promjene oblika očne jabučice. Ovo je temeljno načelo Batesovog sistema i tvrdi da se odstranjivanjem napregnutosti mišića mogu liječiti mnoga stanja manjkavog vida. U svojoj knjizi Savršen vid bez naočala, Bates daje detaljan opis eksperimenata kojima dokazuje svoju teoriju, a njegovo gledište za razliku od stare škole, donosi ohrabrenje svima onima koji pate od manjkavog vida, na temelju svakodnevnih uspjeha, kako u Americi, tako i u Engleskoj. 3 ZAŠTO SU NAOČALE ŠTETNE Moramo se okrenuti vanjskim mišićima oka kao glavnom uzročniku manjkavog vida. U prošlosti se na ove mišiće gledalo kao na one čija je jedina uloga pomicanje oka. Nije bilo prihvaćeno gledište da oni neprekidno djeluju na mjenjanje oblika oka za vrijeme procesa gledanja, tako da su svi pokušaji da se pronađe uzrok miopije, hipermetropije itd., vodili zaključku da ove mane (za koje se zna da su posljedica promjena u obliku očne jabučice) moraju biti organskog karaktera, kao posljedica izlaganja očiju mutnim uvjetima - kao: kompjutor, loše osvjetljenje, TV, previše čitanja, itd. Novo gledanje, međutim, pokazuje da loši radni uvjeti, itd., ne dovode do manjkavog vida. Sve što ovi uvjeti mogu učiniti je da pogoršaju već postojeću težnju k manjkavom vidu, izazvanu napregnutošću vanjskih mišića oka, tako da je ono što se smatra uzrokom tegoba oka samo drugorazredni činilac. Bez poznavanja uzroka, i prihvaćanja stava da se kratkovidno, dalekovidno i staračko dalekovidno, ne može vratjti u normalno stanje, nije se moglo ništa učiniti. Optičko zanimanje se bavilo jedino pitanjem kako najbolje pomoći da se nadoknadi ova nesposobnost na najprikladniji način, i zbog tog su uvedene naočale. Dajući pacijentu odgovarajuće naočale, očni specijalist smatra da je učinio sve što je u njegovoj moći. Omogućujući svojom pomoći onom koji ih nosi da vidi jasnije nego ranije, i tako navodeći ga da zaključi da je njegova mana uklonjena naočale zavaravaju onog koji pati od manjkavog vida. On prirodno zamišlja da ako može vidjeti bolje, onda je njegovim očima sigurno bolje, i jedino poslije dugogodišnjeg nošenja naočala i iz potrebe sve češćih zamjena za jače, shvaća da, stalno nošenje naočala umjesto poboljšavanja kvari oči. Kakva je, onda, vrijednost naočala? U najboljem slučaju one su brzo i lako sredstvo privremenog osposobljavanja poremećenog stanja vida — ali gledati na njih kao na trajnu pomoć vidu sasvim je krivo. Da bi ovo bilo jasno potrebno je jedino shvatiti da nošenje naočala poremećuje čitav prirodni proces gledanja. Umjesto da se oku dopusti da se akomodira na bliske i daleke predmete, daju mu se naočale koje vrše akomodaciju za njega na utvrđen i nepromjenljiv način, a posljedica je da se, napregnuto stanje mišića (koje je ometalo akomodaciju), pojačalo držanjem očiju u krutom položaju djelovanjem naočala. Ovo objašnjava zašto neprekidno oslanjanje na naočale često kvari oči. Uzrok tegobe ne samo da se ne otklanja, već se pojačava uvođenjem ovih tzv. „vidnih pomagala`. Istovremeno ne čini se nikakav pokušaj da se promijene umjetni uvjeti koji još više naprežu već napregnute mišiće, i tako propisivanje naočala za manjkav vid je samo po sebi glavni uzrok produženog pojačanja onog stanja za čije rješavanje su namijenjene. NAOČALE i PRIRODNO LIJEČENJE Kad onaj koji pati od manjkavog vida jednom postane svjestan uloge koju igraju naočale u održavanju onog što bi inače bio privremeni poremećaj procesa gledanja (ako bi se liječio prirodnim načinima) on će se nastojati upoznati s novim načinima liječenja. no, vjerovatno će osjetiti da bi bilo previše očekivati od njega da skine naočale odmah, i prođe kroz početno razdoblje neugodnosti, koje nužno mora proteći, između početka liječenja i dovoljnog poboljšanja vida koje više ne zahtijeva pomoć naočala. Međutim, kad jednom liječenje počne, nije neophodno da se sasvim prestane s nošenjem naočala (premda se tako postižu najbolji i najbrži rezultati), mnogi pacijenti su izliječeni a da su za vrijeme većeg dijela liječenja nosili naočale. Tokom liječenja mijenjali su naočale za sve slabije, dok im na kraju liječenja više nisu bile potrebne. Za vrijeme liječenja naočale se mogu nositi jedino za potrebe posla, dužnosti u domaćinstvu, itd., a trebalo bi ih skidati u vrijeme dokolice, vježbi i drugih radnji kod liječenja. Čak ako se naočale skidaju samo po nekoliko sati dnevno, omogućava se očima da funkcioniraju normalno, i poslije nekoliko tjedana liječenja pacijenti će biti ugodno iznenađeni poboljšanjem svog vida u što će ih uvjeriti činjenica da su naočale koje nose postale prejake - i morat će, da iz ladice i ormara iščačkati stare, slabije naočale koje su tamo godinama ležale beskorisne. Vidi se da prihvaćanje novih načina liječenja ne ometa pacijenta u njegovom svagdanjem načinu života jer su oni namijenjeni slobodnom vremenu, u njegovoj kući i kad je najpogodnije. Kad se jednom objasne osnove liječenja, i daju upute onaj koji pati od manjkavog vida može odmah početi, a nagrada njegovih napora bit će postepen i neprekidan napredak. Naravno, povratak normalnom vidu će zavisiti od stupnja manjkavosti vida i dužine njegovog trajanja. što su naočale duže nošene, bit će potrebno više vremena da se odstrani napregnutost koju su uzrokovale, kako u samim očima, tako i u mišićima i živcima koji su s njima povezani. U većini slučajeva, međutim, ako se prirodno liječenje točno i redovno provodi, poboljšanje mora u s l i j e d i t i . 4 UZROCI MANJKAVOG VIDA 1. Mentalna napregnutost Prethodna poglavlja su se bavila nepodesnošću starog načina liječenja manjkavog vida, a uzrok takvih mana kao što su miopija, hipermetropija, presbiopija itd., je pripisavan napregnutom stanju mišića koji okružuju oči. Dr. Bates tvrdi da je uzrok svih mana mentalna napregnutost koja dovodi do odgovarajuće fizičke napregnutosti očiju i njihovih mišića i živaca — što uzrokuje manjkav vid. On smatra da vrlo nervozan temperament, s težnjom k mentalnoj napetosti i krutosti misli, predstavlja uzrok većine slučajeva ozbiljnih vidnih nedostataka, a na manje nedostatke gleda kao na posljedice umne napetosti izazvane pretjeranim radom, zabrinutošću, strahom, itd., pri čemu se stupanj manjkavosti vida u svim slučajevima mijenja u zavisnosti od temperamenta i psihičkog stanja pojedinca. Rukovodeći se ovom teorijom, dr. Bates je usredotočio sve svoje napore na načine liječenja koji će odstraniti stanje mentalne napetosti, i ključna točka „Batesovog načina` je, opuštenost. Ako pacijent može opustiti svoj um, onda se i oči (zajedno s mišićima i živcima koji su povezani s njima) opuštaju, i slično, ako su oči i njihovi mišići i živci opušteni, opušten je i mozak. Vidimo da Batesov način liječenja ide za tim da postigne mentalnu i f i z i č k u opuštenost, i jedino kad se ovo upotpunjeno stanje uma i tijela postigne moguć je savršen vid. Uspjeh njegovog sistema pokazuje da je Batesovo gledište, uglavnom ispravno, no ima dosta slučajeva (posebno onih dugotrajnijih) gdje je poboljšanje bilo sporo, a u nekim slučajevima ga uopće nije bilo. Po mišljenju autora ove knjige, nedostaci sistema leže u zanemarivanju najvažnijih fizičkih činilaca. Pretpostavka da samo mentalna napregnutost dovodi do napregnutog stanja mišića oka je očigledno nerazumijevanje djelovanja ljudskog organizma, jer je očigledno da, ako je uzrok manjkavog vida napregnuta vanjska muskulatura očiju, onda bilo koji činilac (ne samo mentalni, već i fizički) koji može izazvati napetost u ovim mišićima može b i t i uzročnikom manjkavog vida. U zanemarivanju drugih mogućih uzroka napregnutosti i napetosti Batesov način pokazuje svoja ograničenja, te ga stoga ne možemo smatrati potpunim sistemom prirodnog liječenja manjkavog vida. Svrha ove knjige je, međutim, da otkloni ovaj nedostatak i da prikaže sadržajan i sveobuhvatan način pogodan za savladavanje mnogih vrsta očnih tegoba na najbolji i najlogičniji način. 2. Ishrana U nastojanju da se otkriju mogući fizički uzroci napregnutosti i zgrčenosti mišića oka mora se imati na umu da je oko dio tijela, i kao takvo dijeli sudbinu tijela kao cjeline (gledati na oko kao na nešto izdvojeno — pogrešno je). Odnedavno je poznato da bolesti kao što su dijabetes i nefritis (bolest bubrega) imaju utjecaja na oko, i medicinari su prihvatili da su neki slučajevi katarakta dijabetičkog porijekla. Isto tako, većina laika zna da su zvjezdice pred očima povezane s nepravilnim radom jetre i poremećajima probave. samo iridolozi dovoljno razumiju prisnu povezanost između oka i svakog dijela tijela. Posao pionira iridijagnoze je bio da pokažu da se svaka promjena (bilo da je funkcionalna ili organska) u bilo kom organu ili dijelu tijela odražava u očima promjenom boje u dijelu šarenice (iris) koji je izravno povezan s tim organom ili dijelom. Ova divna povezanost šarenice oka s ostalim dijelovima tijela je posljedica čudesne mreže puteva međusobnih veza živaca oka i autonomnog živčanog sistema. Ako na oko utječe (a utječe) promjena stanja udaljenih organa tijela, koliki li će tek utjecaj biti ako je uključen čitav organizam. Mnogi liječnici prirodnog liječenja su ustanovili da na upalna stanja očiju, kao što su konjuktivitis, iritis i keratitis, ne bi trebalo gledati jednostavno kao na bolesti koje pogađaju oči i ništa drugo (što je rasprostranjeno mišljenje među liječnicima), već kao na simptome općeg toksičnog stanja tijela — posljedicu pretjeranog unošenja uglavnom škroba, šećera i proteina. Istovremeno oni su došli do zaključka da je katarakt samo znak mnogo dublje ukorjenjenog (i to kronično) pojavljivanja istog stanja. Piščevo vlastito iskustvo je pokazalo da pogrešna ishrana djeluje ne samo na same oči (kako je upravo pokazano), već na procese gledanja, zato što se i u mišićima i krvnim žilama koje okružuju oči javljaju štetni procesi što nastaju u čitavom tijelu izazvani nesavršenim metabolizmom do kog dovodi neuravnotežena i jednolika ishrana ... Do sada je smatrano činjenicom, da kad osoba dostigne srednju dob života oči prirodno mijenjaju svoj oblik i tako otežavaju gledanje bliskih predmeta, i dovode do presbiopije. Ovo se smatra nezgodnom, no nužnom cijenom koju treba platiti za tako dug boravak u svijetu! Ta neugodnost je otklonjena nošenjem konveksnih naočala. Vrlo mali broj od milijuna onih što pate od staračkog vida (ili njihovih liječnika-savjetnika) shvaća da loše navike u ishrani od 45 ili 50 godina života mogu biti odgovorne za ovu promjenu u njihovoj moći gledanja. to je međutim sigurno, i mnogi koji pate od presbiopije mogu vratiti normalan vid uvođenjem razumne ishrane i izvođenjem nekoliko jednostavnih vježbi oka. Da bi se naglasila životna povezanost ishrane i vida, potrebno je samo reći da je zabilježeno da su mnogi autentični slučajevi manjkavog vida izliječeni jednostavno pomoću posta. Postom povećano odstranjenje štetnih proizvoda koji su se nagomilavali u mišićima i krvnim žilama koje okružuju oko oslobađa mišiće i vid se popravlja. 3. Nepravilno snabdijevanje krvlju i živčanom energijom Do sada su razmatrana dva glavna uzroka manjkavog vida — naime, mentalna napregnutost i nepravilna ishrana, no postoji i treći činilac koji je u stanju ugroziti vid — a to je nepravilno snabdijevanje krvlju i živčanom energijom. Sve dok se oči potpuno ne opskrbe krvlju i živčanom energijom, proces gledanja ne može se odvijati pravilno. i tako bilo koji činilac koji je u stanju utjecati bilo na krvne žile ili na živce očiju je mogući uzrok manjkavog vida. Razumije se da i mentalna napregnutost i nepravilna ishrana utječu na pravilnost opskrbe očiju krvlju i živčanom energijom, no postoje i neki čisto mehanički načini koji dovode do toga. Mišići koji pokrivaju gornji dio kičme (na leđnom dijelu vrata) igraju glavnu ulogu u mehanici opskrbe očiju krvlju i živčanom energijom. Zgrčenost ovih mišića uzrokuje blago pomicanje iz mjesta pršljena povezanih s njima (stvarajući ono što je poznato kao subluxatio — nepotpuno iščašenje) a ovo s vremenom počinje spriječavati izravan tok živčane energije od simptomatičkog živčanog sistema k očima. uz to, pogođeni su vazomotorni živci koji upravljaju veličinom malih arterija — i time je smanjena opskrba glave krvlju. Nužno je, stoga, da se u svim slučajevima manjkavog vida provjeri da li su mišići leđnog dijela vrata potpuno opušteni i labavi, i da nema nedostataka u kičmenom stupu. Ispravljanje kičme je neobično važno, zapravo, mnogi slučajevi manjkavog vida su izliječeni jednostavno otklanjanjem nedostataka kičme (ovo pokazuje kako veliki utjecaj ima zgrčenost vratnih mišića na snabdjevanje krvlju i živčanom energijom). Druga stvar koju bi trebalo shvatiti je da u većini slučajeva manjkavog vida (bez obzira koji su uzročnici) napregnutost očiju i njihovih mišića, krvnih žila i živaca (uglavnom izazvana stalnim nošenjem naočala) se prenosi na mišiće leđnog dijela vrata i ovi postaju zgrčeni. Može se stoga općenito reći, da oni koji pate od manjkavog vida imaju ukočene vratne mišiće. Očigledno je sad da potpun povratak normalnom vidu nije moguć sve dok se ovi zgrčeni mišići ne opuste ... 5 LIJEČENJE MANJKAVOG VIDA Sistem koji uzima u obzir više činilaca Kako postoje tri glavna uzročnika manjkavog vida, tako postoje tri jasna i odvojena pristupa svim slučajevima koji se podvrgavaju prirodnom liječenju. Budući da je nemoguće pouzdano utvrditi koji je uzrok u pojedinom slučaju (vjerovatnije je da su dva ili, možda, sva tri činioca uključena), najuspješniji sistem liječenja je onaj koji uzima u obzir sva tri istovremeno. Do danas nije postojao tako obuhvatan način liječenja. Batesov način se bavio jedino prvim činiocem — naime, mentalnom napregnutošću — a zanemarivao je druga dva. oni koji se bave prirodnim liječenjem a pokušavali su liječiti manjkav vid smatrali su da su pravilna ishrana i post najbolji način — i pritom su uglavnom zanemarivali Batesov način. dok su se osteopati i kiropraktori, kada bi imali pacijente koji pate od tegoba oka, jedino oslanjali na liječenje kičme. Svaki od ovih načina liječenja ima divnih primjera izliječenja (posebno Batesov način), no bilo je isto tako i neuspjeha, očito zato što je svaki od njih naglašavao jedan činilac isključujući ostale, pa je zato jedino u onim slučajevima koji su bili izazvani činiocem za koji je liječenje bilo primjereno bilo moguće izliječenje. Kroz osobno iskustvo pisac ove knjige je saznao vrijednost sva tri načina liječenja, i spajanjem njihovih najvrednijih odlika u jednu cjelinu datu u ovom djelu, stvoren je obuhvatan sistem liječenja pogodan da praktično liječi bilo koji oblik vidne mane (koliko je piscu poznato). Sve vježbe i mjere liječenja su stvorene na takav način da se mogu izvoditi u vlastitoj kući i u najpogodnije vrijeme. Očito je nemoguće točnije odrediti ishranu pogodnu za sve slučajeve, ili nešto osim naglasiti vrijednost rada na kičmi za sve one koji su u prilici da se podvrgnu ovom obliku liječenja u slučajevima u kojima se smatra neophodnim. ipak jedno poglavlje je posvećeno ishrani uopće, da bi omogućilo čitaocu da sam odredi razumnu ishranu. a da bi se pomoglo onima koji nisu u prilici da im se izvodi rad na kičmi, dat je određen broj vježbi za olabavljivanje stegnutih mišića vrata. Svi oni koji žele liječiti svoje vidne mane, načinima koji će biti izloženi na slijedećim stranicama, trebali bi imati na umu moguću trostruku prirodu uzroka svog stanja, i obratiti isto toliko pažnju na svoju ishranu i vježbe za opuštanje vrata, koliko i na različne načine kojima se oči sa svojim mišićima i živcima opuštaju. Jedino na ovaj način moguć je povratak normalnom vidu. Oči i opuštanje Da bi normalan vid bio moguć, oči i njihovi okolni mišići i živci moraju biti potpuno opušteni. Ne smije postojati napregnutost jer ona dovodi do stanja ukručenja i ukočenja o č i j u i uzrokuje buljenje — prvi znak manjkavog vida. Normalno oko se uvijek kreće — nikad nije ukočeno. neprekidno kretanje oka je bitno za zdrav rad, a postiže se jedino potpunim opuštanjem svih njegovih dijelova. Da bi izazvao opušteno stanje u očima onih koji pate od manjkavog vida, dr. Bates je uveo dva postupka poznata kao palming (dlanovanje) i swinging (njihanje). 6 POMOĆNA SREDSTVA OPUŠTANJA 1. Dlanovanje Kad spavamo odmaramo svoja tijela i stvaramo novu zalihu živčane energije za sutrašnje korištenje, ali, kod organa koji nisu u normalnom stanju, ne postoji mogućnost održavanja koraka sa sretnijim članovima naše životne ekonomije. U takvim slučajevima neophodno je pribjeći načinima izazivanja odmora u pogođenom organu, a u slučaju očiju kod kojih postoji manjkav vid potpun odmor od pola do jednog sata, ili više, svakog dana, je bitniji u dovođenju do punijeg i svjesnijeg opuštanja očiju i okonih tkiva, od onog kod spavanja. Tokom dana često odmaramo oči (posebno kad su umorne) zatvarajući ih za trenutak, a dlanovanje je jedino poboljšanje ovog prirodnog i nesvjesnog procesa. Da bi dlanovali (vidi sl. 3), treba sjesti u dobni položaj, u naslonjaču ili u stolici za odmaranje. opustite se što je moguće više, onda sklopite kapke i pokrijte oči dlanovima, tako da lijevi dlan pokrije lijevo oko a desni dlan desno oko, pri čemu su oba blago savijena, ostavljajući dovoljno mjesta da nos bude slobodan. Nikako ne pritiskajte dlanovima oči. S ovako pokrivenim očima dozvolite laktovima da kliznu na koljena, držeći pri tom koljena blizu jedno drugom. Ovo je vrlo udoban položaj, i kad ga jednom proba, čitaoc će ga biti u stanju zauzeti automatski. Ako mu neki drugi način sjedenja više odgovara može ga slobodno koristiti. Oči moraju b i t i zatvorene, što je moguće više, opuštene, i pokrivene dlanovima. Ovako se oči odmaraju efikasnije no na drugačiji način, a što je tamnija boja koju vidite pri dlanovanju, to su oči opuštenije. Um treba biti opušten isto kao i oči, i zato pacijent ne treba misliti na ono što ga uznemirava, ili na stanje svojih očiju, već treba zamišljati crnoću koju vidi sve jačom i jačom, ili, ako više voli, prepusti um lutanju po ugodnim i zanimljivim vizijama. Ako se dlanovanje provodi po 10, 20 ili 30 minuta dva ili tri puta dnevno (u zavisnosti od ozbiljnosti slučaja) uskoro će nastupiti značajno poboljšanje, a ovaj način opuštanja je jedno od najvećih prednosti prirodnog liječenja manjkavog vida. Slika 3. 2. Njihanje Dlanovanje izravno odmara i opušta oči, no postoji i drugi način izazivanja opuštenosti očiju i okolnih tkiva svojim umiru - jućim i opuštajućim djelovanjem na čitav živčani sistem. On ima opuštajuće djelovanje i na um i na tijelo istovremeno, i pomaže u odstranjivanju napregnutosti očiju. Ovaj način se zove njihanje (sl. 4) i izvodi se na slijedeći način: Stanite uspravno razdvojenih stopala oko 30-ak cm, ruku opuštenih sa strane tijela. zatim opušteni koliko je moguće, Slika 4. nježno njišite čitavo t i j e l o u jednu pa u drugu stranu —zamislite da ste klatno sata i pomičite se što laganije. Odižite svako stopalo naizmjenično, ali ne čitavo već samo petu. (Zapamtite da se čitavo tijelo njiše, a ne samo glava i trup. u struku ne smije biti savijanja.) Nježno njihanje uzrokuje opuštanje čitavog živčanog sistema, i trebalo bi ga izvoditi dva do tri puta, po pet do deset minuta na dan, ili uvijek kad su oči umorne ili nas bole. Njihanje bi trebalo izvoditi ispred prozora, i primijetit ćete dok se njišete, da se čini kao da se prozor kreće u suprotnom smjeru od vašeg njihanja. Ovo suprotno kretanje morate uočiti i na njega obratiti pažnju. Poslije nekoliko minuta, obično, jedne minute njihanja otvorenih očiju (oči su uvijek labave i opuštene, ne krute i zategnute) zatvorite oči i, još uvijek njišući se, kretanje prozora u suprotnom smjeru se zamišlja čim jasnije. Onda oči opet otvorite i nastavite s njihanjem otvorenih očiju tokom slijedeće minute i tako nastavite s izmjeničnim otvaranjem i zatvaranjem očiju, a svaka faza traje po minutu. (Oči su što je moguće više opuštene, i, zapamtite, trepćite dok su otvorene. Ako pravilno izvodite ovu vježbu ona doista blagotvorno djeluje na oči i živčani sistem, i najbolji je način (osim dlanovanja) za uklanjanje prenapregnutosti očiju. (Naravno, pri ovim vježbama nikad ne treba nositi naočale.) 3. Treptanje Kao dodatni način dlanovanja i njihanja za opuštanje očiju izvodi se treptanje. Normalno oko trepće u redovnim razmacima sve dok je otvoreno. treptanje je tako brzo da ga ne vidimo — no kod onih koji pate od manjkavog vida, oči su postale ukočene i napregnute, i treptanje, umjesto da je nesvjestan i nenaporan proces, izvodi se svijesno,s naporom i grčevito. Svi oni koji pate od manjkavog vida trebali bi razvijati naviku čestog i redovnog treptanja, za spriječavanje napregnutosti. Naučite se treptati jednom ili dva puta svakih deset sekundi (ali bez naprezanja), bez obzira što radili u kući, a posebno kad čitate. Ovo je vrlo jednostavan ali djelotvoran način odstranjivanja napregnutosti, i ustanovit ćete da ćete na ovaj način biti u stanju daleko više čitati no ranije, a da pri tom oči ni približno neće biti toliko umorne. 4. Sunčanje Vrijednost sunčanja u svim slučajevima manjkavog vida je vrlo velika, i svima koji pate od manjkavog vida preporučuje se sunčanje što više, ako im to inače zdravlje dozvoljava. Najbolji način je zatvoriti oči, izložiti suncu, a glavu lagano pomicati u jednu i drugu stranu kako bi sunčani zraci padali na sve dijelove očiju podjednako. Ovo treba raditi oko deset minuta, tri puta dnevno, kad god je moguće. Sunčanje uzrokuje povlačenje krvi u oči, i opuštanje mišića i živaca. (Nikad ne nosite naočale dok se sunčate u terapijske svrhe. 5. Hladna voda Hladna voda je vrlo djelotvorna u jačanju očiju i okolnih tkiva, i trebalo bi je primjenjivati na slijedeći način: Kad god se umivate, napunite šake vodom i žustro ispljuskajte zatvorene oči s razmaka od oko 5 cm. Ponovite dvadesetak puta, onda se obrišite i bodro istrljajte oči ručnikom minutu- dvije. Tako ćete dobro zagrijati, osvježiti i ojačati oči. Ovo je dobro raditi kad god osjećate da su vam oči umorne, ali svakako, najmanje tri puta dnevno. Pri tom je važno da voda bude hladna, ne mlaka. Posebna napomena: — Na temelju iskustava s pacijentima, autor je ustanovio da je ekstrakt vidca [Euphrasia officinalis) od velike pomoći u jačanju i osvježavanju očiju, i ljekovit u slučajevima različitih bolesti oka. Može se nabaviti kod svakog homeopatskog apotekara, a količina je tri do pet kapi u kupki tople vode. Može se koristiti i ujutro ili samo na večer, ili kad je potrebno. Najbolje je da voda provrije pa da se onda hladi dok ne postane topla. 7 POMOĆNA SREDSTVA 1. Pamćenje i sposobnost zamišljanja U prethodnom poglavlju opisani su različiti načini izazivanja opuštenosti očiju i odstranjivanja buljenja i napregnutosti, a sad dolazimo na one podjednako važne mjere kojima se vid pojedinca popravlja i omogućuje vraćanje normalnom vidu. Prva dva pomoćna sredstva su pamćenje i sposobnost zamišljanja. Sposobnost gledanja je prisno povezana s pamćenjem i sposobnošću zamišljanja, i oba ova činioca igraju veću ulogu u stvarnom procesu viđenja nego što je opće poznato. Poznati predmet se uvijek mnogo brže raspoznaje od nepoznatog a jednostavno zbog toga jer nam pamćenje i sposobnost zamišljanja priskaču u pomoć — lik predmeta je utisnut u naš um kroz prijašnje asocijacije, a pamćenje ovih asocijacija, i lik, pomažu nam da ga uočimo mnogo lakše od predmeta koji vidimo prvi put. Svako to može isprobati. — Svi lakše prepoznajemo prijatelje od stranaca u grupi ljudi. Kod onih koji pate od manjkavog vida zato je važno da oplemene i razviju moć pamćenja i sposobnost zamišljanja, na slijedeći način: Promatraj neki mali predmet, uoči njegov oblik i veličinu, obiđi pogledom sve njegove rubove i onda, poslije stjecanja što je moguće jasnije mentalne slike, zatvori oči, i pokušaj ga vidjeti što savršenije. Otvori oči, opet gledaj u predmet, i ponovi postupak. (Ovo treba raditi oko pet minuta dnevno, bez naočala.) Riječ u knjizi (ili slovo u riječi) nekad su bolji za ovu svrhu od predmeta. Zamisli je što možeš jasnijom i crnijom, onda zatvori oči, drži sliku pred sobom, i ponovo otvori oči. Pri novom gledanju riječi, ili slova, ona se pojavljuje crnijom no ranije. To je znak popravljenog vida. Ponovi ovu vježbu nekoliko puta, onda prijeđi na druga slova ili riječi. Redovno izvođenje ove vježbe vodi značajnom poboljšanju vida. 2. Centralna fiksacija Centralna fiksacija zapravo znači vidjeti najbolje ono što se gleda. Ovo možda zvuči nelogično, ali oni s manjkavim vidom nikad ne vide najbolje ono što gledaju. Kroz stalnu napregnutost zbog naočala središnji dio mrežnice je postao manje sposoban za primanje slika od rubnih dijelova, zato jer naočale dovode do korištenja jedino središnjeg dijela mrežnice. Zato, kad pokušaju gledati bez naočala, oni s manjkavim vidom će ustanoviti da bolje vide stranama svojih očiju nego središnjim dijelom. Jedino kad vidna moć središnjeg dijela mrežnice postane ponovo normalna (to jest, kad se postigne centralna fiksacija) bit će moguće normalno gledanje. Svi prethodno opisani načini pomažu centralnoj fiksaciji, no postoje i drugi određeniji načini za njeno postizanje. Najbolji je slijedeći: Promatraj jedan štampani red u knjizi i usredotoči se na jednu riječ u sredini reda. Zatim zatvori oči i zamisli pred sobom red s riječju jasnije određenom i oštrijih obrisa od ostalih — nek ostale riječi budu nejasne. Otvori oči, pogledaj riječ i ponovi. Vježbaj ovako oko pet minuta, pokušavajući riječ vidjeti sve jasnije a ostatak reda sve maglovitije. Uskoro ćeš ustanoviti da riječ doista postaje jasnija od ostatka reda. To je siguran znak popravljenog vida. S popravljanjem vida, umjesto riječi uredu, odaberi dio riječi. Nastavi odabirajući manje i manje riječi i dijelove riječi sve dok ne stigneš do sloga. Kad budeš mogao savršeno jasno zamisliti jedno slovo riječi od dva slova, a da pri tom drugo slovo bude maglovito i nejasno, onda si se približio centralnoj f i k s a c i j i . 3. Čitanje Smatra se da je čitanje odgovorno za veliki dio napregnutosti oka, posebno čitanje pri lošoj svjetlosti. ali, zapravo čitanje je jedan od najboljih načina očuvanja oka djelotvornim i zdravim, i nikad ne može uzrokovati manjkavi vid, bez obzira koliko se čita, pod uvjetom da su oči opuštene cijelo vrijeme. Ljudi s normalnim vidom mogu čitati pri bilo kakvoj svjetlosti bez štetnih posljedica,, ali oni čiji je vid manjkav, a posebno oni koji nose naočale, izlažu svoje oči dodatnom naprezanju svaki put kad čitaju. Uprkos toga, jedan od najboljih načina vraćanja normalnom vidu je svakodnevno čitanje (bez naočala, naravno). Ako se čita pravilno, posljedice mogu biti samo dobre, ali ako se čita na uobičajeni način stanje će se pogoršati. Tajna uspješnog čitanja je č i t a t i bez naprezanja, a to se postiže ovako: Dlanuj nekoliko minuta, onda uzmi knjigu ili novine i počni čitati, na razmaku na kojem najbolje vidiš slova. (Za one koji pate od miopije, između 30 i 15 cm, a za one s presbiopijom, 60 cm ili više. U nekim slučajevima krajnje miopije, možda će hiti potrebno da se čita jednim okom, pošto je razmak s kojeg se čita prekratak da bi se oba oka mogla koristiti istovremeno. Pročitaj stranicu, pola stranice, nekoliko redova, jedan red, ili čak nekoliko riječi, ovisno o osjećaju da se oči počinju umarai, onda stani, zatvori oči sekundu-dvije, i počni ponovo. Trepći redovno cijelo vrijeme čitanja, i tako ćeš moći čitati s lakoćom i bez naprezanja. Ovakovo čitanje popravlja vid, i pruža očima priliku da rade ono što žele — da vide — ali ne smiju nikad b i t i napete. O pojedincu ovisi koliko dugo će čitati. no, u većini slučajeva, za kratko vrijeme će moći čitati dva ili više sata bez napora. Oni koji moraju početi s jednim okom ne bi se trebali osjećati obeshrabreni, jer dok čitaju jednim okom, drugo se odmara. Vremenom će ustanoviti da im se vid popravio i fokus povećao — što će omogućiti upotrebu oba oka istovremeno. (Oni kod kojih je jedno oko slabije od drugog trebali bi više čitati okom koje je slabije.) Nitko s manjkavim vidom ne bi se trebao plašiti čitati dok slijedi ove upute, i jednom kad mu bude postalo jasno da može čitati bez naočala, osjetit će želju da ih sasvim skine. 8 VJEŽBE OČNIH MIŠIĆA Slijedeće vježbe služe olabavljivanju napregnutih i stegnutih mišića oka, ukočenih i krutih kod onih koji pate od manjkavog vida. Čineći ih savitljivim i gipkim, omogućavamo oku da se slobodnije kreće i akomodira, a to omogućuje brži povratak normalnom vidu. Vježbe bi trebalo izvoditi sjedeći udobno u naslonjaču. Vježba 1 (sl. 5): Držeći glavu mirno i opušteno lagano pomiči oči gore-dolje šest puta. Oči bi se trebale kretati lagano i neprekidno prema dolje i prema gore što je moguće više, bez napora, koristeći najmanju snagu. Kad mišići postanu opušteniji bit ćeš u stanju gledati još niže i još više. Ponovi šest pokreta dva ili t r i puta, s odmorom od sekundu- -dvije između. Slika 5. Vježba 2: Pomiči oči u stranu što je moguće više, bez napora, šest puta. Kao i u prethodnoj vježbi, kad se mišići opuste, bit ćeš ih u stanju pomicati dalje i lakše. Ponovi dva ili t r i puta, ali ne zaboravi da uvijek upotrebljavaš najmanju snagu, jer su vježbe namijenjene odstranjivanju napregnutosti a ne njenom povećanju. Odmori se sekundu-dvije između ponavljanja. Vježba 3 (sl. 6): Drži kažiprst desne ruke oko dvadeset centimetara ispred očiju, onda prebaci pogled s kažiprsta na neki veći predmet, udaljen t r i metra ili više — vrata ili prozor. Ponovi deset puta, onda se odmori sekundu, i ponovi deset prebacivanja pogleda dva ili tri puta. Vježbu izvodi brzo. Slika 6. (To je najbolja vježba za popravljanje akomodacije, i trebalo bi je vježbati onoliko često koliko voliš i gdje voliš.) Vježba 4: Pomiči oči nježno i lagano po krugu, a zatim ih pomiči u suprotnom smjeru. Ponovi ovo četiri puta. Onda se odmori sekundu, i ponovi ova četiri pokreta dva ili tri puta, pazeći da to bude uz najmanji napor. Sve spomenute vježbe trebalo bi izvoditi poslije dlanovanja, s dlanovanjem od nekoliko sekundi između vježbe 1 i 2, 2 i 3, 3 i 4. (Nikad ne nosi naočale za vrijeme vježbi.) Ove vježbe bi trebale trajati oko četiri ili pet minuta svakog dana. VJEŽBE VRATA Slijedeće vježbe služe olabavljivanju zategnutih mišića vrata. Najbolje vrijeme za njihovo izvođenje je poslije ustajanja, a traju četiri do pet minuta. Vježba 1 (sl. 7): Stanite što opuštenije, držite ruke sa strane, onda podignite ramena što više možete. Držeći ih podignuta, povucite ih natrag koliko možete, onda ih spustite i vratite u normalan položaj. Pokreti kruženja moraju biti snažni. Ponovite dvadesetpet puta, neprekidno kružno kretanje podižući i spuštajući ramena. Slika 7. Vježba 2: Isto kao vježba 1, samo u suprotnom smjeru. Vježba 3 (sl. 8): Pri opuštenom vratu, neka brada padne što više naprijed k grudima ... 12 puta. Slika 8. Vježba 4 (sl. 9): Kao u prethodnoj vježbi neka se brada spusti prema grudima, onda neka opiše puni krug udesno. Ponovi isto u suprotnom smjeru ... 12 puta. Vježba 5 (sl. 10): Okreni glavu ulijevo što više možeš, držeći tijelo mirno. Vrati je u normalan položaj a zatim okreni udesno. Ponovi lagano deset puta. Ako se ovih pet vježbi izvodi redovito svakog jutra, omogući će opuštanje gornjeg dijela kralješnice i vrata, i tako bolju opskrbu glave i očiju krvlju i živčanom energijom. Slika 9. Slika 10. 9 ISHRANA Tokom posljednjih nekoliko godina izdano je toliko knjiga o ishrani da izgleda nepotrebno o njoj potanje govoriti i u ovoj knjizi. Ishrana igra tako važnu ulogu u izazivanju manjkavog vida (i isto tako u njegovom liječenju) da je nužan kratak pregled nekih najvažnijih načela. Jedemo da bismo živjeli, i zato unosimo hranu u tijelo. ali ljudi su izgleda zaboravili ovu jedinu svrhu hrane, i umjesto da gledaju na hranjenje kao normalnu funkciju kao što su disanje i spavanje, na nj se počelo gledati kao na sredstvo zadovoljavanja naših želja za ugodom (ne kao samo zadovoljavanje gladi), i glavno mjerilo njegove vrijednosti nije da li sadrži najpotrebnije elemente za zdravlje našeg tijela, već da li godi našim nepcima i osjetilima uopće. Budući je izgubljen osnovni smisao hranjenja, danas se jela rade što je moguće ugodnijim za oko. To je dovelo do pročišćavanja i odstranjivanja minerala iz šećera, kruha i žitarica (kao što su riža, ječam, itd.) i konzervirana voća, meso, ribe, itd. Dolazi do prenatrpanosti džemovima, kolačima, čokoladom, itd., na uštrb prirodne hrane, voća, salate, zelenog povrća i koštičavih plodova, a tamo gdje se povrće koristi u ishrani ono se neizbježno kuha, oduzimajući mu vrijedne soli i zdrave sastojke. Onima među nama koji nisu nikada razmišljali o ovim stvarima, umjetna i pročišćavana hrana koju vidimo svuda oko nas izgleda sasvim u redu. a budući je svi jedu i izgleda da im prija zašto se brinuti oko nje? Hrana je hrana, u svakom slučaju! Na površini ovo zvuči logično, posebno ako nam neki vodeći medicinski autoriteti kažu da jedemo ono što volimo. No, tokom posljednjih dvadeset ili trideset godina (zahvaljujući radu pionira Prirodnog liječenja) postaje sve jasnije da je umjetna ishrana civiliziranog dijela Zemlje odgovorna za najveći broj ozbiljnih bolesti tako maglovito pripisanih „bacilima` od istih medicinskih autoriteta koji nam kažu da jedemo ono što naša mašta naređuje. Upotrebljavajući zdravu hranu, zagovornici Prirodnog liječenja u Americi, Njemačkoj i u Engleskoj postigli su značajne uspjehe u savladavanju reumatizma, tuberkuloze, dijabetesa, bolesti bubrega, bolesti srca, itd., u slučajevima koje su vodeći ljudi profesionalne medicine proglasili neizlječivima. Ovakvo liječenje je posljedica poznavanja vrsta hrane koju tijelo zahtijeva i najboljih načina njihovog spajanja kako bi se postigla najveća djelotvornost. zajedno s jednostavnim, prirodnim mjerama, kao što su pranje hladnom vodom, hladni oblozi, sunčanje i konačno kupanje, itd. Najbolje je jesti prirodnu nekuhanu hranu: Svježe voće (naranče, jabuke, grožđe, kruške, šljive, trešnje, itd.) Zeleno povrće (salata, kupus, špinat, zimska salata, repa, kelj, karfiol, krumpir, mrkva, luk, cikla itd.) Koštičavi plodovi. Sušeno voće (urme, suho grožđe) Mliječni proizvodi (mlijeko, sir, kajmak) jaja, med ... Nema razloga da se ne jede meso ili riba, no umjereno, a meso i riba moraju biti svježi. Žitarice su također potrebne, no i one umjereno (jedan put dnevno je dovoljno) a za to je najbolji prirodni crni kruh. Džemovi, kolači, slatkiši, bijeli šećer, bijeli kruh, torte, čaj, kava itd., zajedno s mesom, ribom ili jajima, dva, tri ili četiri puta svakog dana, uskoro opustoše našu probavu i naša tijela. Kao što je pokazano u prethodnom poglavlju, veliki broj slučajeva manjkava vida ili je izazvan ili pojačan dugogodišnjim podvrgavanjem ishrani prebogatoj škrobom, šećerom i proteinima, i da bi se osigurao potpun povratak normalnom vidu, uz različne već opisane mjere, nužne su promjene u ishrani. Najbolje je započeti dan voćem. Svježe voće i (ili sušeno voće sa svježim hladnim mlijekom je najbolji mogući doručak). (Ne jesti kruh s voćem — samo voće i mlijeko.) Za ručak ili večeru jesti salatu koja se sastoji od loćike, celera, paradajza, krastavca, dragušca (Nasturtium officinale), strugane sirove mrkve, zajedno s crnim kruhom, maslacem i masnim sirom. U salatu se može dodati sok od limuna i čisto maslinovo ulje. Uz ovakva dva jela, treće jelo može biti meso, riba, jaja ili pareno povrće. (Ako se koristi krumpir, onda uvijek pečen u ljusci.) Treće jelo mogu predstavljati sušeno voće i orasi, pečena jabuka itd. Nikad ne koristi začine niti pij uz jelo. Prestani ili smanji na najmanju mjeru čaj i kavu.... Jedi uvijek najsvježiju hranu. Kruh jedi jedanput dnevno. Ako ne možeš bez čaja u podne, nek bude slab i bez šećera. Ovakva ishrana će vrlo brzo popraviti opće zdravstveno stanje, a učinak na oči će biti iznenađujući, ako se i ostale opisane mjere primjenjuju redovno i savjesno. Primjedba: Treba naglasiti vrijednost vitamina A za poboljšanje vidne moći, posebno gledanja u mraku. U svim slučajevima manjkavog vida ili oboljenja oka bilo koje vrste (posebno noćno sljepilo) kao svakodnevnu mjeru primjenjivati unošenje najveće količine ovog vitamina. Najbolji izvori ovog vitamina po redu vrijednosti su: ulje bakalarove jetre, teleća jetra, sirova goveđa jetra, sirovi špinat, plod šipka, mladi sirovi repini izdanci iz prošlogodišnjeg korijena, sušene marelice, masni sir, peršun, metvica, maslac, margarin obogaćen vitaminima, kitova mast, žumanjak jajeta, suhe šljive, paradajz, čedarski sir (Chedar cheese), loćika. mrkva, dragušac, zelje, soja, grašak, listići proklijalih žitarica, sviježe mlijeko, naranče, pasterizirano mlijeko, urme. (Ishranom se autor potanje bavi u knjizi YOUR DlET IN HEALTH AND DISEASE.) 10 KAKO IZVODITI LIJEČENJE ... Sve što je vrijedno zahtijeva određeni napor, i rad na vraćanju normalnog vida nije izuzetak. Svi oni koji misle poduzeti liječenje moraju, zato, biti spremni na promjene svog dnevnog ritma ... To ne znači da moraju posvetiti cijelo svoje vrijeme liječenju na uštrb svega drugog. treba liječenje učiniti dijelom svog života, i trenutno najvažnijom stvari, sve dok se ne vrati normalan vid. Naočale se mogu ostaviti za uspomenu koja će podsjećati zadivljene prijatelje na pobjedu nad fizičkom manom uz pomoć vjere, strpljenja i odlučnosti. MORA SE UVIJEK IMATI NA UMU DA KAD SE JEDNOM NAOČALE SKINU, OČI SE NE SMIJU SILITI NITI NAPREZATI PREKOMJERNIM RADOM, I MORA IM SE POKLONITI SVA BRIGA I PAŽNJA KAKO BI SE IZGRADILA NJIHOVA VIDNA MOĆ, NE SAMO MJERAMA PRIKAZANIM U OVOJ KNJIZI, VEĆ STALNIM PODSJEĆANJEM NATO DA SE IZBJEGAVA NAPETOST, I FIZIČKA I MENTALNA, TOKOM ČITAVOG DANA. INAČE NAPREDAK MOŽE BITI OMETEN ILI NEKAD DOVEDEN U PITANJE. Primjeri slučajeva MIOPIJA Slučaj 1: Učiteljica, stara 26 godina. Pati od miopije i nosi naočale od svoje desete godine (pri čemu ih tokom vremena mijenjala za jače). Poput većine ljudi koji pate od miopije, ona je razdražljiv i nervozan karakter, koji uvijek o nečem brine, često u stanjima introspekcije i sklona sanjarenju. Ovi mentalni i emocionalni činioci su uzrok njenog stanja, koje je dalje pojačano uobičajenom ishranom — prebogatom škrobom, šećerom i proteinima, s nedovoljno prirodne hrane poput voća i salata. Uz to, leđni mišići vrata su postali napeti kao posljedica stalnog naprezanja živčanog sistema izazvanog stalnim nošenjem naočala — u njenom slučaju 16 godina. U nastojanju da vrati normalan vid, usvojila je razuman način ishrane zajedno s mjerama koje su izložene u ovoj knjizi, i kad joj je ukazano da je glavni činilac koji mora savladati tokom liječenja ona sama, počela je prihvaćati stvari mnogo mirnije i lakše, i bila je mnogo opuštenija. Nosi naočale samo na poslu, i navikava se da ih ne nosi u kući. Svako jutro poslije ustajanja izvodi vježbe za labavljenje vrata i kadgod se umiva u toku dana, prska oči hladnom vodom. U podne nalazi vremena za 20 minuta dlanovanja i 10 minuta njihanja, a svaku večer poslije posla još pola sata dlanovanja i 10 minuta njihanja. Oplemenjuje svoje pamćenje i sposobnost zamišljanja gledanjem u riječi i slova (bez naočala, naravno) i njihovim zamišljanjem pri zatvorenim očima. U početku čita 15 minuta dnevno bez naočala, a uskoro produžava na jedan sat, a kasnije na dva sata (uz pomoć treptanja i odmaranja očiju). U toku čitanja, sve više odmiče knjigu kako bi povećala fokus, i s vremena na vrijeme zastaje da ojača centralnu fiksaciju zamišljanjem slova u riječi jasnijim od ostalih. Zatim sklapa oči, zadržava sliku slova pred sobom — pri čemu ostatak riječi postaje maglovit — i onda otvara oči i ponavlja nekoliko puta. Tokom jutarnje vožnje na posao izvodi vježbe za očne mišiće, a kad joj se ukaže prilika izlaže oči suncu desetak minuta. Ustanovila je da joj se vid toliko brzo popravlja da je počela izlaziti bez naočala, a da bi izbjegla svoju naviku sanjarenja (koja izaziva napregnutost) promatra kretanje prometa bez naprezanja. Tako su njene oči potaknute na gledanje, i s vremenom je ustanovila da su joj naočale prejake za posao, i sasvim ih skinula. U početku joj je bilo malo teže obavljati školski posao bez njih, no korištenjem slabijih za slučaj potrebe, u stanju se je snaći. S rastućim samopouzdanjem očekuje postepen povratak normalnom vidu. HIPERMETROPIJA Slučaj 2: Alfred B., star 14 godina, ima hipermetropiju (dalekovidost) koja je posljedica komplikacija izazvanih u dječjoj dobi pri liječenju šarlaha i nosi naočale. Čim je počeo s liječenjem roditelji su mu omogućili ishranu prirodnog liječenja. Ohrabrivali su ga da izvodi vježbe za vrat uvečer i ujutro, i da prska oči hladnom vodom. U školi nosi naočale, dok je ostalo vrijeme bez njih (uvijek ih je mrzio nositi), a kad je sunce izlaže oči desetak minuta suncu. Uvečer i ujutro dlanuje petnaest minuta i izvodi vježbe za mišiće oka. Svake večeri čita na sve većoj daljini bez naprezanja, odmarajući se, i trepćući često i redovno cijelo vrijeme, bez naprezanja. Otkrio je da ovako može čitati prilično dugo, i s vremenom, uspjeva čitati na normalnoj udaljenosti od četrdesetak centimetara. Za nekoliko mjeseci sasvim je prestao nositi naočale i može lako bez njih, no još uvijek mora često odmarati oči. Očekuje se da će za nekoliko tjedana vidjeti normalno. ASTIGMATIZAM Slučaj 3: Gospodin C. je činovnik, star 30 godina. ima astigmatizam i nosi naočale deset godina. Njegova mana je posljedica nejednakog povlačenja mišića koji okružuje očnu jabučicu, a na prvom mjestu pogrešnih navika u ishrani, pojačanih stalnim radom pri umjetnom svjetlu. Tako zgrčeni mišići stalno su napregnuti. Nošenjem naočala ni jedan od ovih uzroka nije se izmijenio, vid mu se pogoršavao te je često morao mijenjati naočale. U njegovom slučaju, dva glavna činioca su ishrana i vježbe očnih mišića. U skladu s preporukama iznijetim u ovoj knjizi mijenja ishranu i dlanuje deset minuta, tri puta dnevno, pri čemu poslije svakog dlanovanja izvodi vježbe očnih mišića. Uvečer i ujutro radi vježbe za vrat i često prska oči hladnom vodom. Kod kuće je bez naočala. Potiče svoje oči čitajući bez naočala, trepćući redovno i odmarajući se često, i poboljšava svoje pamćenje i sposobnost zamišljanja gledanjem u slova ili riječi i što jasnijim zamišljanjem pri zatvorenim očima. Vid mu se uskoro popravio, i u stanju je raditi nekoliko sati na dan bez naočala uprkos umjetnom svjetlu. Nastavlja s liječenjem i zadovoljan je da su mu oči ponovno normalne. PRESBIOPIJA Slučaj 4: Gospodin D., star je 54 godine, ima presbiopiju (starački vid). Trgovac je i nikad nije nosio naočale, ali mu ovakvo stanje smeta u poslu. Njegova mana je izravno izazvana nepravilnim navikama u ishrani, koja je bila prebogata proteinima i škrobom, praćena predanošću kavi i pušenju. Preporučena mu je razumna, prirodna ishrana, i potaknut je na vježbanje i održavanje zdravlja uopće. Dvaput dnevno dlanuje po petnaest minuta, a zatim radi vježbe za očne mišiće. poslije čita novine što bliže može bez naprezanja, trepćući redovito. Kako se stanje očiju popravlja, povećava vrijeme čitanja. Ujutro i uvečer izvodi vježbe za vrat i prska oči nekoliko puta dnevno. Njegov napredak je neprekidan, i za tri tjedna od kada je počeo liječenje vid mu je blizu normalnom. Za nekoliko tjedana bit će zdrav. NEMOZE VISE DA STANE
Broj postavljenih tema: 60381. Broj poslatih odgovora: 647274. Trenutno niste prijavljeni na PC Berzu i zbog toga imate status 'gosta'. Kao gost ne možete da šaljete poruke na Forum. Ako ste registrovani kao član PC Berze, prijavite se. Ako ste novi korisnik, molimo registrujte se da bi dobili mogućnost aktivnog učešća u radu Foruma.
